Od mapa Piri Reisa su se sačuvali samo pojedini delovi: Atlantik sa američkom, evropskom i antarktičkom obalom. Mape su urađene na pergamentu u boji i ukrašene su brojnim ilustracijama. Vidimo na njima i portrete kraljeva Portugalije, Maroka i Gvineje. Na Africi je naslikan slon, na Južnoj Americi – lama. Potpisi ispod ilustracija su na turskom jeziku, planine su nacrtane tačno po njihovim obrisima, reke – širokim linijama, boje su proizvoljno izabrane: stenoviti predeli su, na primer, označeni crnom bojom, plitke vode na peskovitim terenima – crnim tačkama, a morske stene – krstićima.
Ti dragoceni delovi Reisovih mapa nađeni su 1929. godine. Turci su počeli da ih izučavaju sa razumljivim pijetetom. Ali, to ne garnatuje naučnu preciznost. Mnogo kasnije su reprodukcije mapa poslali u svetske biblioteke. Izvesni oficir turske mornarice je 1953. godine poslao kopije mapa šefu Hidrološkog biroa američke flote, koji je, ugledavši ih, alarmirao istaknutog stručnjaka za stare mape, Arlingtona H. Malerija. I tu počinje savremena epopeja Reisovih mapa.
Arlington H. Maleri bio je inženjer, specijalista za pomorsku problematiku. Kada je otišao u penziju, posvetio se izučavanju onoga što mu je oduvek bilo blisko: istoriji Amerike pre Kolumba. Rekonstruisao je istoriju Vikinga, koji su stigli na terene Grenlanda i današnje Kanade. Međutim, sve je to predstavljalo samo početak. Kada je Maleri dobio Reisove mape bio je već stručnjak za kartografiju i dovoljan mu je bio jedan pogled na dokumente da shvati, da nijedno njegovo dosadašnje otkriće ne može da se poredi sa ovim. Mape su predstavljale jednu od najvećih i najtežih istorijskih zagonetki.
Prvi i vrlo važan problem bilo je dešifrovanje Reisovih mapa i objašnjenje sistema po kojem je radio. To je bio vrlo težak zadatak, ali, uz pomoć najnovijih metoda, uspešno je završen. Pomoću istraživanja švedskog stručnjaka Nordenskjelda mape su dešifrovane. Koliko je savesno vođen ovaj posao govori činjenica da je rezultate Malerijevih istraživanja proveravalo desetine vrsnih matematičara. Sve te provere su potvrdile mišljenje da se radi o zaista nesvakidašnjem otkriću.
Pre svega otklonjene su sumnje oko toga da li se Reisove mape zaista zasnivaju na starim dokumentima i originalima. Na primer, lama koja ilustruje mapu Južne Amerike tada (1513. godine) nije bila poznata Evropljanima. Geografske dužine na mapi su vrlo precizno nacrtane mada nije umeo da ih izračuna ni Kolumbo. Piri Reis je o Americi imao vrlo tačne i precizne podatke, potpuno drugačije od onih koje je dao Kolumbo. Ti podaci su bili mnogo stariji, a on to u svojoj knjizi podvlači nekoliko puta. Koliko su stariji ti podaci?