U prvo vreme Provajn se bavio osnovnim pretpostavkama o ovoj pojavi. Do tada je bilo rašireno mišljenje da je posredi ‘tihi krik za kiseonikom’, nekakav ‘duboki udisaj’, do koga dolazi kada smo umorni ili nam je dosadno. Provajn kaže: ‘Zamisao o zevanju kao o manevru respiratornog sistema kojim se povećava sadržaj kiseonika u krvi, delovala mi je veoma razložno.’ Ali, tu ideju trebalo je i proveriti, što do tada niko nikada nije učinio.
Naučnik je angažovao studente prve godine psihologije. Davao im je da udišu različite mešavine kiseonika i ugljen dioksida i pravio beleške o broju zevanja. Rezultati su pokazali da, isako se stopa udisaja studenata povećavala da bi kompenzirala viši nivo ugljen-dioksida, broj zevanja nije rastao. Štaviše, kada su studenti udisali čisti kiseonik, zevali su još više. Tako je naučnik ustanovio da, premda zevanje uključuje udisanje i izdisanje vazduha, disanje nije njegova primarna funkcija.
Disanje, kao što svi znaju, može da se obavlja kroz nos i kroz usta. Zevanje sa zatvorenim ustima, međutim, praktično je neizvodljivo. Naučnik Provajn je došao do zaključka da je širenje vilica zapravo od ključnog značaja kod zevanja i da ova pojava u stvari predstavlja pre protezanje nego duboko uzdisanje. Zevanje je, kao što nije teško primetiti, obično i praćeno protezanjem, naročito u prvom satu nakon spavanja. Čovek tada najviše zeva. Na drugom mestu po intenzitetu, zevanje je sat vremena pre spavanja.
Na vezu između zevanja i protezanja ukazuju i farmakološke studije. Ustanovljeno je da neki medikamenti koji utiču na radne sposobnosti – oksitocin, na primer – izazivaju kod životinja i zevanje i protezanje. Još jači dokaz dobija se kod hemiplegičara, osoba kojima je, obično usled moždanog udara, jedna strana tela oduzeta. Kod nekih hemiplegičara prilikom zevanja dolazi do protezanja i udova na onoj strani koja im je oduzeta! Ova uznemirujuća pojava pokazuje da postoji bliska veza između neuronskih kola koja kontrolišu te dve radnje.
Psiholog Robert Provajn smatra da zevanje po svoj prilici predstavlja lokalno protezanje koje obuhvata lice. Ako je ta, nalazima ozbiljno potkrepljena pretpostavka tačna, zevanje bi trebalo, kao i protezanje, da izaziva razne promene u organizmu. Između ostalog, ono ubrzava rad srca, odnosno povećava puls, podiže krvni pritisak i utiče na cirkulaciju krvi. Ovi efekti, kako izgleda, pripremaju osobu za akciju.