Otprilike mesec dana posle incidenta s publicitetom, Petra Savu nazvao je Lee DeForest, Teslin prijatelj i pionir razvoja vakuumskih cevi. Upitao je Savu kako su mu se svideli testovi. Savo je bio ushićen, i DeForest je pohvalio Teslu kao najvećeg živog naučnika na svetu. Kasnije je g. Savo upitao svog ‘ujaka’ kako napreduje prilagođavanje prijemnika energije za primenu u drugim mašinama. Tesla je odgovorio da pregovara s velikom brodograđevinskom kompanijom o izgradnji broda za ogled sličan onom s električnim automobilom. Odbio je govoriti o detaljima, jer je postao preosjetljiv u vezi sa sigurnošću svog uređaja – i to s dobrim razlogom. Moćne interesne grupe, koje su nastojale osujetiti svaki njegov napor u promovisanju i primeni njegovih tehnologija, u prošlosti su već bile bojkotovale Teslu.
Nije poznato da su objavljene bilo kakve informacije o najavljenom nautičikom eksperimentu, te da li je on uopšte sproveden. Do javnosti je doprlo vrlo malo informacija. U New York Daily Newsu je 2. aprila 1934. objavljen članak pod naslovom ‘Teslini snovi o bežičnom prenosu energije bliže se ostvarenju’, u kojem je opisana planirana ogledna vožnja motornog automobila uz primenu bežičnog prenosa električne energije za pogon. Ovo je bilo nakon samog događaja, i nigde se ne spominje ‘besplatna energija’. U vreme kada je s automobila mogao biti skinut veo ćutanja, korporacija Westinghouse, čiji je predsednik bio F. A. Merrick, plaćala je Tesli smeštaj u New Yorkeru, najnovijem i najluksuznijem njujorškom hotelu. U njemu je stari naučnik besplatno živeo do kraja svog života. Westinghouse je takođe unajmio Teslu za nespecificirana bežična istraživanja, i on je u javnosti prestao govoriti o kosmičkim zracima. Da li je Westinghouse kupio Teslinu nevoljnu ćutnju o njegovim otkrićima u vezi sa slobodnom energijom? Ili je dobio sredstva za rad na tajnim projektima koji su bili tako spekulativni da nisu mogli predstavljati opasnost za industrijski establisment u doglednoj budućnosti? Spušta se zavesa na zagonetku unutar enigme.