U Laosu oko 400 km sjeveroistočno od glavnog grada Vientiane ima mnogo ogromnih kamenih megalita nalik “kamenim posudama” ili urna nekih vrsta. Misteriozni predmeti su raspršeni na nekoliko stotina kvadratnih kilometara, a ima ih na tisuće, od 1 do 3 metra visoki. Svi su oblikovani iz stijene, vjerojatno izvučene iz obližnjih podnožja.
Neke od posuda pokazuju dokaze da su nekoć imali nekakve poklopce, ali ne svaki. Većina nisu dekorirana ili ugravirana, osim jedne s ljudskom figuricom urezanu u bok posude iz nepoznatih razloga. Raspršene oko tih monolitnih posuda pronađene su ljudske kosti, drevni artefakti i neobični kameni diskovi. Zagonetku doline posuda u Laosu zluđuje arheologe već duži niz godina.
Ovi čudni megaliti ovdje su najmanje od željeznog doba (500. pr. Kr. Do 500. g.). Mitsko podrijetlo zagonetnih posuda spominje se u legendi lokalnog stanovništva tog područja, gdje su prikazane kao kreacije divova. U toj legendi, divovski kralj Khun Cheung je napravio posude kako bi iz njih pili alkohol u slavlju dobivene bitke. Nakon što su divovi otišli, jednostavno su napustili posude.
Posude su 1930-ih prvi put podvrgnute pravim arheološkim pregledom francuske istraživačice Madeleine Colani. Otkrila je da se većina njih sastoji od pješčenjaka, ali da su druge bile izrađeni od granita ili drugih materijala, te je nagađala da su se vjerojatno koristile za drevne sprovodne ceremonije, kamenim diskovi u blizini možda su koristili kao grobni marker, ali to je nepoznato. Zrnca i ostatci ljudskih zuba pronađeni su unutar posuda i oko njih što podržava teoriju.
Kasnija istraživanja drugih ekspedicija otkrila su kosti u blizini posuda, podupirući ideju da su povezane sa sprovodima. Pronađena je i špilja u regiji za koju se smatra da je nekoć koristila kao krematorij, iako lokalni stanovnici vjeruju da je to zapravo bila ogromna peć u kojoj su posude proizvedene. 1994. godine japanska istraživačica Eiji Nitta došla je do zaključka da su posude vjerojatno služile kao markeri za grobnice, ali kao sve drugo, i to je samo teorija.
Druga teorija govori da možda služe za sakupljanje kišnice kako bi se upotrijebile kao izvor vode za karavane koji prolaze kroz regiju, perlice koje su pronađene unutar posuda možda su predstavljale zahvalnosti ili molitvu za kišu. To se uklapa u činjenicu da su nakupine posuda slične i u skladu s drugim skupinama neobičnih velikih starih posuda koji se protežu sve do Indije i kojie leže uz drevne trgovačke putove. Na kraju, ipak, nitko ne zna za sigurno.
