Ogromno elektromagnetsko pražnjenje koje se javilo u trenutku udara terminatora izazvalo je remagnetizaciju tla, izvršivši izuzetno snažan učinak na okoliš i prostorno-vremensku strukturu na mestu udara – dovevši do promene u toku fizičkog vremena što su, više decenija kasnije, opazile naučne ekspedicije koje su boravile na ovom području. Zakretanje vremena i prostora putem snažnog elektromagnetskog pražnjenja sastavni je deo tehnologije ublažavanja udara! Ako uzmemo u obzir da NLO-i isto ovo elektromagnetsko polje koriste za zakretanje vremensko-prostome strukture u svrhu prebacivanja u različite dimenzije, tada nam razne specifičnosti koje su izneli svedoci Tunguske eksplozije omogućuju da na ove događaje pogledamo u novom svetlu te otkrijemo fascinantne detalje koji su dosad promicali pažnji istraživača.
Ovdje je priča Ivana Kurkagyra, sina očevica Tunguske eksplozije. Ona sadrži zanimljive detalje o tome kako je u trenutku udara snažno elektromagnetsko pražnjenje koje je dovelo do iskrivljavanja oblika neke ljude i životinje istog trena premestilo na razna mesta. Drugim rečima, oni su prebačeni u prostoru! …Puno se šatora nalazilo jedan kraj drugog. Ujutro se začula grmljavina. Izbila je neverovatno bučna oluja. Pomela je šatore, nosila ljude vazduhom. Ljudi bi se najednom našli u močvari. Nije im bilo jasno…kako su tamo dospeli. Oluja koja je prouzrokovala požar u tajgi odnela je i njihove sobove. Vatra se raširila. Tamo je stajao šator jednog čoveka. Taj momak je hteo ići kući. U svorn tursuku (platnenoj torbi) je imao novac. Videvši vatru, požurio je pokupiti novac. Otrčao je do reke, prema šatorima. Vatra je proždirala šatore njegovih suseda. Ljudi su se bacali u reku. Vatra je prešla preko reke. One u reci zahvatio je plamen. Ronili su, ali je vatra zahvatila čak i one ispod vode, sprživši im glave. Tako su svi poginuli… Još jedan pokazatelj ukazuje na snažno delovanje na vremensko prostomu strukturu u području udara. U trenutku eksplozije nebo se na neki način rastvorilo i ljudi su mogli videti otvoreni svemir – zvezdani svod – na drugu stranu!
Kad je Krinov 1930. ispitivao A. S. Kosolapovu, kćerku S. B. Semionova, ona je rekla: ‘Tada sam imala 19 godina i u tenutku pada meteora nalazila sam se u trgovačkorn mestu Vanavara. Marfa Briukhanova i ja krenule smo do potoka po vodu. Marfa je počela izvlačiti vodu, a ja sam stajala kraj nje okrenuta prema severu. U tom trenutku sam ispred sebe, na severu, videla kako se nebo rastvara do same zemlje i kako gori vatra. Bile smo uplašene i samo sam uspela reći: Zašto se nebo rastvara po danu? Čula sam da se nebo rastvara noću, ali nikad po danu, kad se nebo ponovno zatvorilo nakon čega smo začule praskanje, poput onog iz puške… U vreme prvog udara u ovom je području čekalo nekoliko kugli terminatora, lebdeći na jednom mestu i pržeći vrhove stabala i ostale vegetacije svojom visokofrekventnom energijom. U poslednjim minutama pre glavnog događaja još se nekoliko terminatora sjurilo u ovo područje (koje je kasnije nazvano po Kuliku). Mnogi koji su videli kako vatrene kugle lete po nebu su izjavili da se s njihovim kretanjem javljala i zasljepljujuće blještava svetlost i snažna toplinska radijacija.