Od kraja 1996. pa do leta 2006. godine, grupa pod rukovodstvom Kelehera vredno je radila. Napravili su komandni punkt, postavili video kamere i druge alatke. Uprkos skeptičnim predviđanjima, anomalne pojave nisu nestale pod naučnom prismotrom. Keleher je izjavio: ‘Sretao sam se sa nekim pojavama koje je teško objasniti. Lično sam video nekoliko neobjašnjivih letećih svetlećih krugova i bio na nekoliko metara od naučnika kada je opisivao objekat koji nisam mogao da vidim. Jednom sam primetio bezvučni leteći objekat koji dolazi sa severa, velikom brzinom opisuje pravilnu petlju nad komandnim punktom i vraća se na sever’.
Međutim, pokušaji da se bilo šta fotografiše ili snimi bili su bezuspešni. Kroz nekoliko meseci ekipa je shvatila o čemu se radi: to ‘nešto’ bilo je sposobno da predvidi delovanje naučnika. Ako su oni razmeštali kamere na južnom delu, aktivnost se dešavala na severnom. Ako bi se usmerili na centralni deo, aktivnost se premeštala na greben koji se nalazio iznad ranča. Dešavanja su sve više ličila na igru mačke i miša. Po Keleherovim rečima, sve je izgledalo tako, ako da se fenomen sve vreme igrao, ostavljajući posetnice u obliku neobičnih tragova.
Jedne večeri lavež pasa upozorio je da se nešto dešava na drvetu pored kuće. Šerman, koji se zatekao na svom starom imanju, uzeo je pušku i krenuo ka mestu dešavanja, a dvojica naučnika krenula su za njim. Kroz granje su videli ogromne žućkaste oči reptila, a glava životinje bila je metar širine. U podnožju drveta nalazilo se još nešto: ogromno, dlakavo stvorenje sa masivnim, mišićavim prednjim nogama i glavom nalik na pseću.
Šerman, koji je bio odličan strelac, počeo je da puca sa daljine od 35 metara. Stvorenjena zemlji je nastalo, a ono sa drveta palo je na zemlju, što se jasno čulo. Sva trojica su potrčala, misleći da će naći ranjenu životinju, no nisu našli ni reptila niti tragove krvi. Sutradan je došao profesionalni ispitivač tragova, ali ni on nije ništa otkrio. No, jedan trag ipak je ostao. Otisak na snegu ukazivao je na ogromnog troprstog stvora oštrih kandži. Veoma je podsećao na velociraptora, vrstu dinosaurusa.
Par dana kasnije, Teri i Gven žigosali su telad. Udaljili su se od životinja kojih 200 metara, i jedno tele je rastrgnuto. Utroba i kosti bili su rasuti po zemlji, a meso pojedeno. Krvi opet nije bilo. Naučnici su poslali ostatke u dve patalogo-anatomske laboratorije. Zaključci su bili identični – tele je isečeno sa dva različita instrumenta: jedan sličan teškoj mačeti, a drugi oštrim makazama. A kako je ‘seckanje’ obavljeno usred bela dana na otvorenom pašnjaku, na očigled farmera, ostalo je misterija.
Drugo tele nestalo je jutro posle žigosanja i uopšte nije pronađeno. Ukupno 12 životinja pobijeno je ili ‘isparilo’ od trenutka kada je Bigelov kupio farmu zajedno sa stadom.