Izbor životinje koja će veštici služiti kao magijski pomagač zavisi od mnogo faktora. Često se događa da postoji karmička veza između veštice i životinje. Tako se, na primer, veštici Ellyenne iz Amerike njena magijska mačka Mu vratila u vidu mačke Greyfir. Veštice kažu da je u slučajevima ponovnog inkarniranja životinja kod starih vlasnika, životinja u nekoj od prethodnih inkarnacija najverovatnije oslobođena od pripadajuće grupne duše. Sa takvim životinjama je mnogo lakše raditi. Kaže se još da je njihova aura veća i drugačije boje nego što je to uobičajeno.
Značajan činilac u izboru životinje koja će veštici biti drug i saradnik u magijskom radu ima božanstvo sa kojim veštica radi. Za Kelte su svete životinje bili jelen, koji je bio posvećen bogu Kernunasu, i konj, koji je posvećen boginji Eponi. Velška boginja Rhianon je takođe bila povezana sa konjem. U Grčkoj je bog Pan, koji je predstavljen kao pola čovek pola jarac, bio direktno povezan sa kozama. Grčka boginja Artemida je kao boginja prirode i Meseca bila nazivana još i gospodaricom divljih zveri. Njoj su bile posvećene sve životinje, a naročito medved, pas i morka.
U Egiptu su takođe slavili mnoge životinje. Nut, egipatska boginja neba, je u obliku krave svako jutro rađala boga Ra. Ovakvi primeri mogu se ređati u nedogled. U principu, veštice veruju da ih njihovi životinjski ljubimci, sem toga što im pomažu u magijskom radu, povezuju i sa božanstvima kojima su posvećeni.