Ako uzmemo da lajdenska boca zapremine 500 grama može akumulirati otprilike 200 volti, onda bi kovčeg bio ekvivalent za 125 takvih boca, čime bi i njegova snaga bila uvećana 125 puta po 200 volti = 25.000 volti! Takav nivo voltaže prevazilazi pokušaje da se objasne razlozi naprednijeg dizajna Kovčega.
Najočiglednija razlika je primena dva terminala na poklopcu Kovčega. Nema nikakvih problema sa ovom konfiguracijom osim da se obezbede dobra veza i izolacija svakog terminala, ali za to postoje veoma dobri razlozi. Zbog svoje veličine i odnosa kapaciteta naboja, bilo bi nemoguće dotaći Kovčeg rukom ili bilo čime drugim, a da se ne izazove električno pražnjenje. Kovčeg je akumulirao hiljade volti, a kako je ljudsko telo bolji provodnik od vazduha, svako ko priđe previše blizu bio bi smesta ubijen. Zvuči poznato?
Od svih brojnih razlika, konstrukcija poklopca je najzanimljivija. Poklopac ima efekat prekidača ili veze koji obezbeđuje neprekidan tok. Bez poklopca, Kovčeg bi bio samo inertna, zlatom obložena drvena kutija. Nažalost, Biblija propušta da pomene neke manje, ali izuzetno važne detalje. Ne kaže se kolika je debljina drvenih ploča od kojih je napravljen Kovčeg, da li je poklopac obložen zlatom sa obe strane, ili do koje je visine unutrašnjost sanduka bila obložena.
Kod standardne lajdenske boce, unutrašnja obloga ne prekriva čitavu površinu. Uvek se ostavlja neobloženi deo da bi se sprečilo da naboj ‘pobegne’ ili ‘skoči’ i probije staklo. U slučaju kovčega, isto pravilo ne bi bilo toliko kritično – drveni izolator od otprilike 2.5 – 5 centimetara debljine, pružao bi daleko veći otpor od stakla, a deblje zlato daleko bolju provodljivost od kalajne folije. Ovi faktori kombinovani sa većom voltažom, ukazuju da je Kovčeg bio pod visokim naponom.
Još jedna stvar koja izaziva brigu je inherentna slaba tačka Kovčega: spoj između poklopca i kutije. Ovo je samo pitanje dizajna i predstavlja zanimljiv izazov kada je reč o metodama konstrukcije ali i faktorima poput izolacije, čvrstine spoja i naleganja poklopca i kutije. U okviru mogućeg konstrukcionog metoda koji bi obezbedio čvrst kontakt uzemljenja i pozitivne površine, možda su dizajneri dodali sloj voska ili smole da zapečate spoj i stvore savršenu izolaciju. Time bi se objasnila i svrha misterioznog zlatnog venca po obodu kutije. Nije to bio samo ukras, već osigurač koji je predstavljao značajnu vezu poklopca sa zemljom i takođe funkcionisao kao uzemljenje u slučaju potencijalnog curenja energije kroz spoj poklopca i kutije.
Konačno, od iste vrste drveta napravljene su poluge, obložene zlatom i zakačene za Kovčeg pomoću masivnih zlatnih prstenova pričvršćenih za četiri ugla. Prstenovi su učvršćeni za drveni izolator bez probijanja unutrašnjeg, pozitivnog sloja. Tako bi Kovčeg mogao da se transportuje bez problema, a oni koji ga nose bi predstavljali vezu sa uzemljenjem, što objašnjava specifične da se poluge ni po koju cenu ne uklanjaju iz prstenova.
Kovčeg je neverovatno pametno i kompleksno zamišljen dizajn, što pokazuje vrhunsko sofisticirano znanje primene električnih principa. Bez ikakve sumnje, Zavetni Kovčeg je mogao da proizvede neke od efekata opisane u Bibliji. Bio je dovoljno veliki da mnogo puta iznova akumulira moćan i smrtonosan električni naboj i da ostane aktivan dugo, dugo vremena.