Noseći krv Svetskog rata na svojoj glavi današnji svet je mnogo ogrezao u brutalnost i vulgarnost. Kao takav on potrebuje ne jednog sveca – malo je – nego ceo jedan osveštani narod. Taj narod treba i u naše dane da prođe Vladimirove muke unutarnje borbe za prevlast varstva nebeskog nad zemljskim.Taj narod treba da bude dobro bijen i bijenjem ubeljen od greha, kao što se platno ubeljuje mnogim bijenjem. Treba da se krsti ognjem muka i suza, da bi bio omekšan, oplemenjen, obožen i savršen. Svet čeka takav narod. Koji je taj čekani narod? To je onaj narod o kome svet danas ne ume ništa jasno da kaže: o kome se muca i bunca na svih pet kontinenata. To je narod sudbe, koga Usud gnječi da bi od njega napravio najbolji hleb za duhovnu trpezu izgladnelog sveta. ruski narod stoji danas podeljen na mučenike i mučitelje. I jedni se i drugi beskrajno muče. I mi želimo spasenje i jednim i drugim. Tim podvigom samomučenja ruski narod se gotovi za veliku svoju misiju u čovečanstvu – gotovi se da gromko izreče ono ‘novo slovo’ Dostojevskoga…
Ide vreme i skoro je došlo, kada će mučeništvom krštena i osveštena Sveta Rusija vezati sve moderne idole, koji nju sada dave, i poput svetog Vladimira izbaciti ih iz zemlje ruske u bezdan nepovratni. Ide vreme i skoro je došlo, kada se u Rusiji neće samo obnavljati ikone svetiteljske… nego kada će vojska ruskih živih svetitelja od svetoga Vladimira do svetog Serafima i do poslednjih mučenika Hristovih sa carem mučenikom na čelu, objaviti nebu i zemlji da je sva ruski narod Hristom obnovljen, u mukama ponovo rođen, u krvi ponovo kršten i kao takav gotov da pomogne celom svetu… (Reč na proslavi dana svetog Vladimira, krstitelja Rusije, jula 1932. u Beogradu)