Ovakvi slučajevi ukazuju da vampirizam, daleko od toga da bude legenda prošlosti, postoji i danas, makar samo u ljudskom umu. I zaista, u novije doba došlo se do zapanjujućeg oživljavanja interesovanja za vampire širom sveta, a posebno u zemljama sa obe strane Atlantika. Jedno ‘Drakulino društvo’ postoji u Londonu, a drugo u Kaliforniji. Mnogi savremeni britanski pisci bavili su se proučavanjem vampira, a ni putničke agencije nisu izostale iz ovog trenda. ‘Pan Amerika’ je utro stazu 1972. godine, kada je ponudio ‘Grupno putovanje sa zubatim osmehom’, a kompanija ‘British Airvays’ organizovala je 1974. godine ‘Drakulin izlet’ u Rumuniju. Sada su i sami Rumini postali svesni izvanrednog potencijala koji leži unutar njihove rodne Transilvanije. Odlučili su da na štandovima za suvenire prodaju grofa Drakulu i da otvore hotel ‘Drakulin zamak’. Za lokaciju hotela izabran je klanac Borgo, koji je postao slavan zahvaljujući Stokerovoj priči o Drakuli, a jezivo zavijanje vukova, snimljeno na traci, i emitovano preko skrivenih zvučnika, stovriće pravu atmosferu za turiste dok se kroz noć i maglu budu približavali svome odredištu.
Najvećim svojim delom, ta moderna preokupiranost vampirima, jedva da je nešto više od bezazlene fantazije. Ali postoje slučejevi, kao skrnavljenja grobova u Engleskoj, koji u mnogo većoj meri zabrinjavaju. To skrnavljenje grobova dostiglo je svoj ružni vrhunac sa takozvanim lovcima vampira na Hajgejtskom groblju u Londonu. Hajgejtsko groblje nekada je bilo jedno velelepno mesto. Projektovali su ga najbolji britanski arhitekti i vrtlari devetnaestog veka, i imalo je predivne aleje oivičene drvećem kojima su mogli da šetaju članovi ožalošćenih porodica. U međuvremenu je, međutim, bilosasvim zapušteno, i sada je prekriveno tako gustim rastinjem da je atmosfera mračna čak i u jarko sunčanim danima. Izveštajima o upražnjavanju crne magije zato se može bez rezerve verovati, a razorno delo vandala više je nego očigledno.
Slučaj lovaca na vampire ponovo je bio predstavljen javnosti 1974. godine, prilikom drugog suđenja Dejvidu Farantu, predsedniku Britanskog okultnog društva, koji je u sudnici bio opisan kao ‘Visoki sveštenik crne magije’. Novinski izveštaji bili su prilično šturi zbog bizarnih detalja čitavog slučaja, ali su zato urednici dali veoma rečite naslove, na primer ‘Divljanje među katakombama’ i ‘Visoki sveštenik drži sudiji predavanje o veštičjim čarolijama’.
A evo šta se desilo. Nakon št oje Farant 1970. godine u jednom televizijskom intervjuu izjavio daje na Hajgejtskom groblju opažen vampir visok dva metra i petnaest centimetara, stotinak lovaca na vampire sjatilo se na tom mestu. Farant je uhapšen i odveden pred sud. Zapanjena porota saznala je da su mnogi grobovi bili razvaljeni a leševi, koji su iz njih izvađeni, probijeni gvozdenim šipkama. Leševi su kasnije vraćeni u svoje grobove uz najveću diskreciju, da bi se poštedela osećanja njihovih rođaka. U Farantovom stanu nađene su fotografije jedne gole devojke snimljene u grobnici, a glavni policijski inspektor izvestio je da je jedan svedok koga je posetio ima oso okolo svih prozora svoga stana, so ispred ulaznih vrata, i jedan veliki drveni krst ispod jastuka. Farant je bio optužen zbog oštećenja nadgrobnih spomenika, provaljivanja u podzemne grobnice i vređanje dostojanstva leševa, na veliku sablazan i sramotu religije, pristojnosti i morala.