Žozefina, razumljivo, nije u to poverovala. Obe prijateljice izašle su iz salona i ne primetivši da je tu čekao svoj red na prijem jedan mlad kicoš sa štapom u ruci. Kada su dame otišle on je ušao u kabinet i zamolio da mu se sastavi horoskop. Ali, Lenormanova je predložila da pogleda njegov dlan. Samo što mu je pogledala ruke, videla je da je pred njom čovek rođen u ugladnoj ali ne i bogatoj porodici, da je napustio svoju zemlju da bi se školovao u Francuskoj, potom da ga čeka služba u artiljeriji i pobeda veoma značajna za zemlju, što se sve kasnije pokazalo kao sušta istina. Zatim je Marija saopštila svom gosu da će jedan za drugim zauzimati šest visokih mesta i zaustaviti se tekan sedmom, o kojem sada i ne sanja. on ju je upitao:
– Kakva će biti titula koja će mi obezbediti takvu vlast, slavu i bogatstvo?
– Titula cara zapadnih zemalja koje sada pripadaju austrijskom dvoru!
I dalje je sledilo proročanstvo: sudbina će mladiću biti naklonjena samo do 40. godine, posle toga on će zaboraviti na svoju životnu saputnicu i napustiće je. Tada će njegova sjajna zvezda brzo početi da se spušta ka zalasku. Madmoazel Lenorman mu je još predskazala i rekla:
– Vi ćete napustiti ovaj svet u mukama i samoći, zaboravljeni od svojih bližnjih i prijatelja.
Ona je svom posetiocu opisala i izgled njegove prve supruge, rekavši mu da će se vrlo brzo upoznati i dodala:
– Uostalom, reč je o onoj crnki sa mladežom koja samo što je izašla iz mog kabineta pre vas.
Suvišno je dodati da je posetilac bio budući car Francuske Napoleon Bonaparta. Celo to veče artiljerijski oficir Bonaparta bio je pod utiskom onog što je čuo. Dobro je poznavao sudbine drugih ljudi koji su se obraćali proročici: njene reči, koje su neki smatrali buncanjem, nepogrešivo su se ispunjavale. Šetao je i razmišljao u sebi: ‘Car, ta reč zaista ohrabruje, ali razmisli, ti nemaš nikakvog osnova da poveruješ u te fantazije’.
No, prošlo je deset godina dok se predskazanje Lenormanove nije obistinilo. Kada je Bonaparta postao car, brzo mu je dosadila zagrejanost njegove žene Žozefine za te gluposti, pa je 1808. godine proterao gataru iz Pariza. Kao odgovor na to ona je napisla knjigu ‘Proročanska sećanja jedne građanke’, u kojoj je objasnila razlog njenog hapšenja, ali i pad Napoleona i restauraciju Burbonske dinastije. Međutim, to delo je izdato tek posle Napoleonovog pada.