Bukvalno prevedeno, reč ‘čakra’ znači ‘točak’. Ona izražava fokusiranje ili multikoncentrično izražavanje dinamičkog života koji vlada vasionom. U ljudskom telu čakre ili psihički centri, označavaju prostorni razvoj makrokosmičke snage univerzuma na nivou mikro kosmosa, noseći tako istinu drevne aksiome: ‘Kako je gore, tako je i dole’. Saznanja o čakrama najviše ima kod Indusa, koji su u toj oblasti najviše i radili. U svetu se i o čakrama mnogo zna i ima puno literature. Postepeno silaženje duše kroz uzastopmne gradacije suptilne i fizičke materije obezbeđuje izvanrednu sliku radova prirode i stalnosti odnosa između suptilne i fizičke anatomije. Evo jednog od pokušaja da uđemo u trag ovom silaženju.
Duša pri inkarniranju privlači dovoljno univerzalne i mislene građe da formira mentalno telo. zatim, manja fina supstanca astralne ravni koristi se za formiranje emocionalnog pokretača ili tela želja. Nadalje, eterična struktura gradi se od supstance mnogo grublje nego što je ona u astralnoj ili mentalnoj ravni. Suptilni nervni sistem ‘nadisa’ gradi se od supstance eteričnih nivoa i ova mreža podstiče fizički nervni sistem. Sledeći korak nadole vodi do formiranja engokrinog sistema. Nije uputno tvrditi da je svaki pokretač građen ovim redom, već da on predstavlja tok odvajanja materije od duše. Tek sada možemo razmatrati koncentrične centre snage u eteričnom telu i njihov odnos sa ovim tokom.
Logično, čovek bi očekivao da nađe čakru koja projektuje suštinski neuro-endokrini uticaj, čakru koja podržava sve druge centre i utiče na zaštitu projektovanog fizičkog oblika, onu čakru koja će bdeti nad telom na fizičkom planu. Takav centar je osnovna ili bazna čakra, poznatija kao čakra korena. U psihičkom smislu ona utiče na čovekov opstanak i krizne reakcije, a na fizičkom planu spoljno odredište su nadbubrežne žlezde kao deo endokrinog sistema, bubrezi i kičmeni stub ili stub života.