A sada, vratimo se našem nestalom vozu, tačnije železničkoj pruzi po kojoj se on kretao. Pogledajte železničke puteve na mapama Italije, Evrope, Evroazije… Kako su gusto i čudno opleteni kontinenti ‘paučinom’ železničke mreže. A da li iko pomišlja i na geofizičko, ili tačnije, geohronofizičko delovanje i uticaj svetske mreže železničkih ruta na vremensko polje planete? Jer, svako iole značajnije preoblikovanje prostora za sobom vuče i vremenske anomalije. Najduži tuneli, najdublji rudnici, najviše kule – svi ti tajanstveni novi oblici – menjaju, iako to nije mnogo pametno, ali svakako menjaju kretanje i tok vremena – slično kao što brane ili kanali menjaju tok reke. Mreža železničkih puteva, neosporno najglomaznija tvorevina čovečanstva, utiče na hod vremena, čija je priroda povezana sa informacionim poljem. U našem slučaju – sa najmoćnijim takvim poljem.
Mreža železničkih puteva prirodno ponavlja iskrivljenost Zemljine lopte, a tamo gde ravnina prelazi u sferu, tamo trodimenzionalni prostor prelazi u dvodimenzionalni i obratno. To jest, mreža železnica povezuje u sebi nekoliko prostora. Ali, prostor nikako nije ‘krvni sud vremena’, kao što ni vreme nije ispunjavanje. To je izuzetna sredina. Najzad, železnički koloseci – to su ubrzivači, akceleratori vremena, u kojima se, umesto atomskih čestica, ubrzava premeštanje čestica čovečanstva – ljudi. Vozovi ubrzavaju naše biološko vreme. Prema tome, postavite sve gore pobrojane okolnosti jednu na drugu, pa ćete shvatiti da je železnica opasna, ne samo zbog točkova lokomotiva, već i svojim prostorno-vremenskim anomalijama, njihovom stihijnom igrom, posve nedirnutim zrakom spoznaje.