Suđenje povodom ubistva konta Ubalda Benija u Pulji danima je bilo glavna tema u Italiji, posebno što je optužbu, na zahtev majke ubijenog, zastupao jedan od najpoznatijih advokata Alesio Milone, koji je, posle više od deset godina ćutanja objavio knjigu o ovom slučaju. Činjenice su takve da bi izazvale interesovanje javnosti i da ubijeni nije bio jedan od najbogatijih ljudi u kraju, direktor puljeških rudnika sapunjave krede, veoma traženog prizvoda na italijanskom tržištu.
Beni, koji je bio veeren sa udovicom Anom Gasparini, nađej je mrtav jednog avgustovskog jutra. Verovalo se da je ubijen, a lekar je ustanovio da su povrede različitog porekla. Posle prvih ispitivanja sumnja je pala na mladog preduzimača Korteza, koji je bio u sukobu sa svojim direktorom zbog sumnje da je otuđio veću svotu novca iz kase rudnika. Osim toga, kako je tvrdila policija, on je bio uz ubijenog nekoliko minuta pre njegove smrti. Korteze se branio da je ostavio gazdu živog i zdravog i otišao kući na spavanje, ali njegov alibi nije imao ko da potvrdi, tako da su stvari po njega stajale vrlo loše. Pretio mu je zatvor, čak i smrtna kazna.
Prvi dani suđenja su proticali mirno, svedoci su se ređali, a bile su pozvane i majka i verenica ubijenog. Ništa nisu imale protiv Korteza, a Beni im nije ništa govorio o novcu. Ipak, sticao se utisak da nisu uverene u krivicu optuženog Korteza, a kada su majku pitali kakvu kaznu traži za ubicu svoga sina, ona je odgovorila: ‘Za ubicu, smrtnu kaznu, kada ga otkrijete!’ Na direktno pitanje istražitelja da li smatra da je optuženi nevin, odgovorila je da oseća da taj čovek nije ubio njenog sina, šta god drugo da je uradio. A onda, petog dana suđenja, zastupnik odbrane je kao svedoka pozvao Alesija milonea, čuvenog advokata koji je pod zakletvom ispričao da je dan posle ubistva od Ane Gasparini dobio sledeće pismo: ‘Dragi gospodine, želim da vam ispričam da sam 24.avgusta noću, na dan ubistva, bila sam veoma uznemirena. Čekala sam Ubalda da se vrati na večeru i odjednom sam u polumraku ugledala lik mog verenika koji mi je rekao: ‘Vidiš? Vezali su mi ruke konjskim uzdama. Potraži tužioca. Osoba koja mi je ovo uradila ima tamnu mrlju u oku. ne dozvoli da optuže nevinog čoveka’. nekoliko sati posle toga saznala sam za ubistvo. Sutradan sam o tome govorila Filomeni Ramponi i Pietri Montekarvino, i one su me savetovale da se obratim vama. Vi ćete, verujem, znati šta treba da učinite. Vaša Ana Gasparini.
Milone je tražio da svedoči jer smatra da se i to treba uzeti u razmatranje kao dokaz, a onda je pokazao još jedno pismo, koje je majka ubijenog konta napisala 26.avgusta jednom njegovom kolegi, porodičnom advokatu Benijevih. Pismo je glasilo: ‘Dragi gospodine, u noći na dan pošto je ubijen moj sin, sigurna sam da sam u polusnu vidlea pred sobom zločinca koji je ubio mog sirotog Ubalda. Činilo mi se da vidim sina kako se vraća kući svojim kočijama preko jednog poljskog puta, a onda je iznanada napadnut. Napadač je imao jedan znak po kome se može prepoznati. Naime, imao je tamnu mrlju u oku. Moj siroti sin je smrtno ranjen ispao iz kola na jednoj uzbrdici i kao da se malo pomerio. Videvši to, ubica je pobegao glavom bez obzira. Mada sam ovo nazrela u snu, sigurna sam da je to istina i da moramo pronaći toga čoveka’.
Miloni je potom pozvao svoga kolegu koji je posvedočio da je pismo primio 26. i da je sadržaj autentičan. Potom su na red došli i grafolozi koji su potvrdili autentičnost oba rukopisa, a Miloni je podne tužbu protiv N.N. osobe za ubistvo konta Ubalda Benija, a onda je zatražio odlaganje suđenja Kortezu radi pribavljanja novih dokaza. Najviše zahvaljujući autoritetu i ugledu samog Milonija, sudija je to prihvatio. Suđenje Kortezu je odgođeno za dve nedelje, dok se pred istim sudijom nastavilo suđenje N.N. osobi.
Miloni se pozvao na telapatski fenomen koji je umirućem kontu omogućio da stupi u vezu sa svojim najmilijima i da identifikuje svog ubicu. Javna tužba je takođe posumnjala i da je Ana Gasparini možda počinila zločin, te da na ovaj način pokušava da skine sumnju sa sebe, pogotovo kada se otkrilo da je Beni testamentom ostavio sve svojoj verenici, za koju se pričalo i da je pokazivala izvesnu nežnost prema mladom Kortezu, a ni on nije bio ravnodušan prema vremešnoj gazdarici. Ipak, to se nije moglo ničim dokazati, ma koliko se javni tužilac trudio. Takođe, ostalo je otvoreno i pitanje kako objasniti pismo gospođe Beni jer bilo je malo verovatno da bi ova plemenita dama pristala da prikrije nevenčanu ženu svoga sina, koju nikada pre nije videla i čijom prošlošću nije nikako bila oduševljena. Milone je, osim toga, dokazao da nije moguće da je između ove dve žene postojao bilo kakav dogovor jer jedna je živela u Pugliji, a gospođa Beni u Umbriji i nikada se nisu videle ni čule sve do dana sahrane, kada su oba pisma već bila u rukama dvojice advokata. Jedini način da stupe u kontakt bio je telepatski, ali eksperti su tvrdili da ni jedna ni druga žena nisu mediji. Ostalo je još samo jedno: policija je pročešljala čitavu okolinu u potrazi za čovekom sa mrljom u oku, ali nigde ga nije bilo. Kada su već svi bili uvereni da takav čovek ne postoji, dva dana pred nastavak suđenja Kortezu, lokalnog policajca Đovanija pozvala je usplahirena supruga vlasnika velike banke u Pugliji, za koga se pričalo da rado menja žene. Ona je rekla da je tek za vreme večere primetila da njen suprug ima crnu mrlju u desnom oku, ali da se to teško vidi, posebno po danu. Kada mu je to spomenula, muž koji je dosta popio te večeri ju je išamarao i zapretio da ne priča nikome takve gluposti, a onda se zaključao u svoju sobu. Kada je posle dva sata uz pomoć sina obila vrata i ušla, soba je bila prazna, a nestao je i sav novac i nešto odeće i nakita njenog supruga.
Počeo je lov na čoveka za kojeg je policija verovala da će moći da im pomogne u istrazi. Izdata je i poternica, ali bez uspeha. Bankar kao da je propao u zemlju. Već su svi poverovali da je napustio zemlju, a onda su ga dva stočara našla mrtvog, ustreljenog, u jednoj livadi blizu rudnika. Pošto mu je revolver bio u ruci, verovalo se da je izvršio samoubistvo. Kada su čule za samoubistvo bankara, Ana Gasparini je izjavila da oseća da je on pravi ubica, a gosođa Beni je rekla da to sigurno zna jer joj se te noći javio njen pokojni sin i rekao da je slučaj dobro rešen, da su pronašli pravog ubicu.