Ako je verovati onom što je lord Dauding izjavio 1963. godine, za vreme Drugog svetskog rata poginuli piloti RAF-a (Royal Air Forces), Kraljevskih vazduhoplovnih snaga Velike Britanije, nastavljali su i posle svoje smrti da se bore protiv nacista! Za to je bio zaslužan ovaj neobični lord, a on nije bio makar ko nego najslavnija osoba RAF-a sa činom maršala, koja je nosila laskavi nadimak ‘Čerčil avijacije’.
‘Stupio sam više od dvadeset puta u vezu sa pilotima koji su poginuli u bici za Britaniju. Ispričali su mi kako su ih oborili i ja sam iz njihovih priča izvukao pouke da bi posavetovao svoje lovačke ekadrile. Tako je mnogo mojih ljudi izbeglo smrt, što je doprinelo konačnoj pobedi!’ – priznao je lord Dauding pod starost, ne želeći da više krije tajnu o tome kako se rat u vazduhu protiv Hitlerove moćne avijacije vodio i na ovako čudan način! Kako je do toga došlo?
Još za vreme Prvog svetskog rata brojni spiritistički centri nastojali su da stupe u vezu sa vojnicima palim u borbi, rukovodeći se, slično Flamarionovom, stavom Morisa Meterlinka (1862-1949), koji kaže: ‘Žrtve nagle smrti, zbog nesreće ili rata, nenadano bačene iz ovog u onaj drugi život, imaju određene poteškoće da se prilagode tom novom stanju. Prema svedočanstvima kojima se može pokloniti poverenje, čini se da su raspoloženiji i spremniji od drugih da stupe u vezu sa živima. Još su povezani sa ovozemaljskim svetom. To im, čini se, olakšava dijalog’.
Jedan od najvažnijih centara osnovao je pukovnik Gaskonj, britanski oficir, heroj bitke kod Kartuma, koji je bio strastveni spiritista. Proučio je sve o vezama između mrtvih i živih u starim civilizacijama, imao je izvanredno bogatu biblioteku i pronašao je jedan od sebi svojstvenih načina komunikacije sa mrtvima. Posle njegove smrti, pukovnikova udovica i ćerka, upotrebljavajući metod koji su od njega naučile, redovno su, navodno, kontaktirale sa njim. Zato je, u vreme naleta Hitlerove avijacije na Britaniju, bilo potpuno logično što su dve žene primile od pukovnika poruku u kojoj ih podstiče da ‘pozovu’ mrtve vojnike koje je ubio neprijatelj da pomognu svojim živim drugovima!
Poslušale su, a lord Dauding (slika dole levo), koji je zapise njihovih ‘razgovora’ s pokojnicima objavio u svojoj knjizi je, čini se, imao apsolutno poverenje u njih! Uostalom, gospođa Gaskonj i njena ćerka, prema tvrdnjam svih koji su ih poznavali, bile su inteligentne osobe, kulturne i zdravog razuma. Nisu težile popularnosti, slavi, niti da zarade na taj način.