Irske su pomorske tradicije jedne od najstarijih u Evropi. Još je irski kralj Nial, u 4. veku stare ere, slao svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U Srednjem su veku irski misionari smelo polazili na neizvesne plovidbe, kako bi na razbacanim ostrvima Atlantskog okeana širili hrišćanstvo. O njihovim uzbudljivim plovidbama i danas pevaju drevne irske ‘imre’ – epovi, među kojima je, kroz minulu istoriju,daleko najpopularnija bila ‘Putovanja Svetog Brandana’.
Sveti je Brandan istorijska ličnost (484-577). Za svog dugog života postao je živa legenda. Putujući po severnim zemljama i ostrvima, širio je hrišćanstvo i osnovao je više manastira. Posebno je bio uporan u organiziranju ekspedicija, koje su tragale za Ostrvima srećnih, u zapadnom Atlantiku, koje mnogi i danas poistovećuju s legendarnim Avalonom, svojevrstnim rajom na zemlji.
U irskom epu ‘Putovanja Svetog Brandana’ opisuje se uzbudljiva plovidba ovog misionara do neobičnog arhipelaga, udaljenog 40 dana plovidbe. Sa 17 svojih drugova, sveštenika, Sveti se Brandan, iskrcao na živopisno kameno ostrvo sa kojeg su se slapovi rušili u more. Tu su našli vodiča s kojim su se iskrcali na ostrvo Ptičiji raj, ali su uskoro nastavili plovidbu i nakon tromesečnog putovanja kroz maglu, stigli do ostrva na kojem je Sveti Ailbe živeo u velikom samostanu.
Irska Odiseja, kako bi se mogla nazvati ‘Putovanja Svetog Brandana’, opisuje vreme od više godina, u kojem se znameniti misonar iskrcavao i posećivao neznan broj živopisnih ostrva, kojih danas nema ni na jednoj pomorskoj karti Atlantskog okeana. Boravili su na šumovitom otoku prepunom vinove loze, kojeg su nazvali Ostrvo grožđa; odmarali se na Ostrvu ovaca; sretali ledene sante i promatrali ostrva sa vulkanskim kupolama. Na kraju su stigli do Obećane svete zemlje, bogate riznice voća i povrća ‘i svakojakog blagostanja’, gde su proveli sedam sretnih godina. Sveti se Brandan vratio u Irsku u poodmaklim godinama. Uskoro je umro, navršivši 93 godine starosti.
Jedan celi zid u katedrali u Herefordu u Engleskoj i danas prekriva velika geografska karta sveta iz 1275. godine. Na toj su karti registrovana i otkrića Svetog Brandana, pa je na mestu današnjih Kanara, ucrtano ‘Sedam svetih ostrva – ostrva Sv. Branadana’. Na kasnijim se kartama ova ostrva sve ređe pominju, a u 18. veku, ostrva se javljaju pod imenom Kanari. Medu stanovnicima tih sedam ostrva verovalo se da postoji i osmo ostrvo, nazvano Sv. Boronda, i da je smešteno oko 40 morskih milja od otoka Palme. Nekoliko je ribarskih ekspedicija 1721. godine tragalo za ovim ostrvom, ali njega više nije bilo na naznačenoj poziciji! O njemu se kasnije više nikada ništa nije čulo!