Davidovič je identifikovao 13 komponenti građevinskog materijala, koje su koristili drevni Egipćani. Ispostavilo se da su oni bili ‘na dohvat ruke’ graditeljima. Na primer: natrijum-bikarbonat u velikoj količini se nalazi u pustinji i jezerima, a talog reke Nil sadrži aluminijum oksid.
‘Da bi se proizveo geopolimerni blok nisu neophodni visoka temperatura i visok pritisak, ni savremena tehnologija, sve što je neophodno je da se znaju tačne proporcije supstanci koje se koriste’, tvrdi Gleb Nosovski, a Davidenko navodi da se može uzeti bilo koja stena i usitniti, a zatim prah pomešati s običnom vodom i dobiti kamen koji se praktično ne razlikuje od prirodnog. Postoji zanimljiva drevna egipatska slika na zidu Rihmerove grobnice. Iz nje se može potpuno protumačiti fazni opis proizvodnje betonskih blokova. Dva Egipćanina uzimaju vodu iz kvadratnog rezervoara, treći meša materijal, sledeći priprema smesu. Dobijena masa se sipa u kante, dalje ovim materijalom se izliva ogromni blok.
Ono što potvrđuje veštačko poreklo blokova piramide, jesu otisci mreže kojom se oblagala oplata, kako bi se lakše odvojila od materijala. Njih nema na donjem delu Keopsove piramide, gde obično prolaze turisti, ali na višim delovima su uočljivi.
‘Pesak deluje na piramide kao brusni materijal, i on se diže maksimalno do visine od 10, 20 pa i do 30 metara. Na fragmentu bloka koji je uzet sa 50 metara mreža se jasno vidi. Tamo su slični tragovi vidljivi na svim blokovima. Da su blokovi isklesani od kamena, površina bi bila jednako obrađena i ona bi imala ravnomeran karakter. Prisustvo oplate znači da imamo posla s betonom’, kaže Anatolij Timofejevič Fomenko, član Ruske akademije nauka, doktor fizičko-matematičkih nauka i profesor Moskovskog univerziteta.
Ostatke mreže za unutrašnje oblaganje oplate moguće je uočiti ne samo na piramidi, nego i na drugim građevinama. Gleb Nosovski takav kamen našao je i u dvorištu hrama u Esni, na kojem se jasno vide tragovi betonskog porekla. On je čak utvrdio da se blokovi, na primer Mikerinove piramide, sastoje od gornjeg, tvrđeg sloja, koji je granitnog porekla, i jedva se može seći čak i nožem, dok se ispod površinskog sloja nalazi mekani materijal, gotovo pesak, koji se lako drobi pod rukom.
‘Ova piramida je napravljena od blokova tvrde spoljašnjosti i mekog jezgra, a kod prirodnog kamena se to ne dešava. Za beton je to normalno, zato što možete praviti blok koristeći različite materijale za izlivanje. Manje kvalitetan materijal unutra, a kvalitetniji spolja. Unutrašnji sloj može se jednostavno lomiti rukom, a spoljašnji ne’, kaže Nosovski.