Telepatija je sposobnost razmjene misli između dviju osoba bez posredovanja poznatih osjetila. Pojam je skovao britanac Frederic Myers u prosincu 1882. u Londonu. Iako su postojala istraživanja, nije utvrđeno njeno postojanje stoga nije priznata od strane znanosti.
Iako je koncept telepatije nazočan u ljudskoj povijesti od njenih samih početaka, riječ telepatija (grč. tele = udaljenost, daljina; pathe – osjećaj) uvodi se tek pred kraj 19. stoljeća, točnije 1882. godine, kada se na engleskom sveučilištu Cambridge putem donacija osniva Društvo za psihička istraživanja, koje ima za cilj na znanstveni način proučavati psihičke i paranormalne fenomene kako bi utvrdili istinu o njima.
Društvo je odmah podijeljeno na šest odjela ovisno o grani paranormalnih pojava kojima su se bavili. Tako su nastali odjeli za telepatiju, mesmerizam, iluzije i pojave duhova, fizičke fenomene povezane s osjetilima te odjel za povijest svih tih fenomena. Tri godine kasnije osniva se i Američko društvo za psihička istraživanja.
Unutar područja parapsihologije, telepatija se smatra oblikom izvanosjetilne percepcije ili neprirodne spoznaje u kojoj se informacije prenose putem psi. Parapsihologija opisuje nekoliko oblika telepatije:
Latentna telepatija poznata i kao “odgođena telepatija” je opisana kao prijenos informacija putem psi, uz primjetni vremenski odmak između prijenosa i prijema
Retrokognitivna, prokognitivna ili intuitivna telepatija je opisana kao prijenos informacija putem psi, o prošlosti, budućnosti ili sadašnje od strane jednog pojedinca ka umu drugog.
Emotivna telepatija, također poznata kao daljinski utjecaj je proces prijenosa kinestetičke senzacije kroz izmijenjena stanja svijesti.
Nadsvjesna telepatija, uključuje pristup nadsvjesnom za spoznaju kolektivne mudrosti ljudske vrste.
John E. Coover, psiholog sa Stanfordskog sveučilišta gotovo dvadeset i pet godina kasnije prvi put izvodi eksperimente s telepatskim vježbama pogađanja karata. Te karte su bile napravljene tako da je šansa da se pogodi određena karta iznosila 1:160. J. B. Rihne sa sveučilišta Duke napravio je špil od dvadeset i pet karata s pet različitih simbola. Svaki se simbol nalazio na pet karata, a redom su to bili krug, plus, valovite linije, kvadrat i petokraka zvijezda. Te karte bile su poznate i pod nazivom Zenerove karte.
