U Južnoj i centralnoj Americi, baš kao i u Meksiku, drevne kulture nisu poricale postojanje podzemnih pećina, odaja i tunela. Naprotiv. Asteci Meksika imali su svoj mračni, užasavajući Tlaksiko kojim je vladao Miktlan, njihov bog smrti. I Maje sa Jukatana su čvrsto verovale u podzemne svetove. Nazvali su ih Miktlan i smatrali da su ledeno hladni, poput mnogih podzemnih odaja i tunela (ako posetite neku veliku pećinu odeveni u letnju odeću, shvatićete koliko to može biti neprijatno iskustvo). Podzemnim svetovima vlado je Ah Puh, gospodar smrti. Pominju se i u svetoj knjizi Maja Popol Vuh, u knjizi Čilam od Čumajela, pa čak i u kodeksima. U Peruu i Čileu iz vremena vladavine Inka, takođe je bilo rasprostranjeno verovanje u podzemni svet. Supai, bog smrti, vladao je zastrašujućim Mestom Tame. A onda je Pačakamče, bog zemlje, preplavljen besom zatresao svet. Zemlja se toliko zatresla, da su se u pozemnim svetovima obrušile stene, a tutnjava se čula čak na površini gornjeg sveta. Legenda o prvom Inki Manko Kapeku, govori da su on i njegovi sledbenici koji su osnovali kraljevstvo Inka, došli iz podzemnih pećina dok su ljudi toga vremena duboko poštovali zmije zbog Urkaguja, boga podzemnog blaga. Ovaj bog je prikazan kao velika zmija na čijem repu vise privesci, glava jelena i mnogi zlatni lanci. Čak i knjiga Komentarios Reales de los Inkas Garsilasija de la Vege, nagoveštava postojanje misterioznog, zastrašujućeg podzemlja.
Priče o podzemnim tunelima došle su do nas zahvaljujući informacijama koje su prikupili konkvistadori. Iz nama nepoznatog izvora, saznali su da je bogatstvo kraljevstva Inka skriveno u ogromnom podzemnom tunelu ili sistemu hodnika koji se kilometrima protežu ispod površine zemlje. Pizaro je zarobio Atahualpu, kralja Inka, ne bi li se dočepao njegovog blaga. A ako je kralj i znao gde se nalazi ulaz u zlatno podzemlje, nikada to nije otkrio svom tamničaru. Sveštenici Boga Sunca i supruga prvog Inke su, kako se navodi, okultnim sredstvima rešili njegovu sudbinu. Saznanje da Pizaro nije nameravao da poštedi život Atahualpi, navela ih je da zapečate ulaz u podzemlje i tako ga dobro sakriju, da ni do danas nije pronađen.
Danas se u Peruu šuška da nekolicina Kinča Indijanaca, potomaka linije drevnih sveštenika Inka, poznaju tajnu lokaciju gde se nalazi ulaz u tunel. Oni sebe smatraju čuvarima te tajne. Još jedan izvor informacija o tunelu mogla bi biti ogromnna, monolitna vertikalna stena, namerno odvojena od svog prirodnog habitata – planina. Ko je, kako i zašto uspravio taj ogromni komad stvrdnute lave, ne zna se. Saznanje o tome izgubljeno je davno pre nego što je kraljevstvo Inka osnovano. Taj ogromni monolit stoji uspravan i usamljen na obali Ila, malog gradića na južnom kraju Perua, nedaleko od granice sa Čileom. Na njemu su urezane hijeroglifske oznake, znakovi koji jedino pod svetlošću zalazećeg sunca otkrivaju grupu tajnih simbola. Priča kaže da će samo onome ko ume da ih dešifruje, uklesani znaci otkriti lokaciju tajnog ulaza u tunele . Ulaz se, kako tvrde neki istraživači, nalazi u divljinama Los Tres Pikas, odnosno, regiona Tri Vrha. To je trougaona formacija planinskih vrhova u blizini monolita, u delu kraj reke Loa.