Crkva tvrdi da je demon stvarno biće koje ‘šeta svetom kao razjareni lav i traži duše koje će proždrati’. Đavo je stalno prisutan i stalno ga se treba čuvati. Cela ljudska istorija prožeta je strašnom borbom protiv sila mraka – borbom koja je započela samim postankom sveta i trajaće, kao što kaže Gospod, sve do poslednjeg dana.
No, ko je demon i koliko đavola mu služi? Taj mračni lik nazvan je Sotona (od grčkog ‘satanas’) ili đavo (od grčkog ‘dijabolos’), a te reći znače ‘klevetnik’ i ‘tužilac’ i potiču iz Starog zaveta. Još jedno njegovo ime je ‘demon’ (od grčkog dajmonion’). U Kumranskim rukopisima on je Belijar ili Belijan, što u prevodu sa hebrejskog znači ‘lišen bilo kakve vrline’. Jevreji su ga zvali i Belzebub, što je izvedeno iz imena jednog kananskog božanstva.
Sotona, pali anđeo, stalno je, kako prema Novom tako i prema Starom zavetu, u sukobu sa Bogom i njegovim projektima. Isus ga je zvao ‘princ ovog sveta’. Raspolaže svetskim bogatstvima koje daje svojim obožavaocima: ‘Sve ove stvari daću tebi ako padneš i pokloniš mi se’ – (Matej, 4.9). Sveto pismo kaže da je anđela Božijih bilo ‘hiljade hiljada, deset hiljada puta stotinu hiljada’, a složenim proračunima procenjeno je da je đavola isto toliko mnogo. Prema Talmudu demona je 7.405.926. Biskup Alfonzo de Spina, ispovednik Huana od Kastilje, tvrdio je u 15. veku da je broj pobunjenih anđela koliko trećina Božijih anđela, a to, po njemu, znači 400 miliona.
Sotona sa svojim hordama nastanjuje nebesa nad zvezdama, otkriva prorok Isaija. ‘Govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podići ću presto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se sa višnjim’ (Isaija 14, 13-14).