Da bi izučila dejstvo otrovnih materija na ljudske gene, ekipa Teksaškog univerziteta koristila je tehnike i metode slične onima koje se već dugo primenjuju pri istraživanju evolutivnih promena. Eksperimentalni projekat černobiljskih istraživanja prati proces koji se vremenski odvijao u tri etape. Prvo, izdvojene su srodne životinjske vrste, sa sličnim ekološkim zahtevima. Te vrste, od kojih svaka istovetno reaguje na zatrovanje, posmatraju se u okviru samostalnih eksperimenata – izučavane su dve različite vrste unutar ‘zabranjene zone’ i van nje. Drugo, da bi bile utvrđene karakteristike mutanata pre eksplozije, selekcionisano je više populacija (naprimer, glodara) koje su živele što je moguće bliže ozračenim staništima, ali koje su tek neznatno oštećene zračenjem.
Procena genatskih varijacija kod kontrolnih grupa i između njih, pružila je osnovne podatke za nezatrovana staništa. Takođe su prikupljeni mutanti među kontaminiranim grupama po šemi koja je bila slična šemi primenjenoj kod kontrolnih grupa. Zatim, izabran je funkcionalni konzervirani gen (citohromni b u mitohondrijalnoj DNK) koji je dovoljno dugačak (1143 bazična para) da se na njemu posmatraju nastale mutacije. Reč je o genu koji učestvuje u proizvodnji ćelijske energije i manje je podložan mutaciji nego gen nukleusnog DNK. Kod sisara mitohondrije se nasleđuju isključivo od ženki – dakle svi embrioni imaju mitohondrijalne gene identične genima svoje majke, sem ukoliko ne dođe do mutacije u janicima, ili u toku preranog razvoja.
Polazeći od ovih kriterijuma mogu se uočiti promene na ugroženoj populaciji upoređujući preteranost varijacija kod te populacije, sa varijacijama kontrolnih životinja, te upoređujući genetske karakteristike majki i njihovih fetusa. Prvi rezultati, koji se tiču populacije glodara izloženih radioaktivnim padavinama, ukazuju da je došlo do promene bez presedana kod gena citohroma b. Sem toga, uočava se da konstantno dolazi do promena koje se ne mogu objasniti geografskim varijacijama ili prostiranjem varijacije.
Nesumnjive promene kod svih vrsta skreću pažnju na to da menjanje genetskih sekvenci nije ograničeno na neku posebnu grupu organizama. Puno je dokaza da je molekularna promena izazvala funkcionalna oštećenja, mada životinje sa mutiranim genima ispoljavaju normalnu plodnost i životnost. Ipak, one se drastično razlikuju od normalnih. Izložene snažnim dozama radijacije njihov viralni proces je ozbiljno narušen i one izrastaju u genetičke monstrume. Vrlo raznolik, mada pomalo neobičan, život buja u krajevima sa visokim nivoom radijacije. Buja i napreduje, da se ne može ni pretpostaviti u šta može da se izrodi.
I dok ljudi uglavnom boluju i umiru, insekata, miševa, srndaća, medveda, lisica, vidri i vukova ima više nego ikad pre. Takva zapažanje ne svedoče o pozitivnom reagovanju na radijaciju, već o pretvaranju urbanih i poljoprivrednih površina u površine oslobođene od ljudskog faktora i prepuštene prirodnom razvoju biljaka i životinja. Čovek se sklonio, prepustivši mutantima parče nekada svoga sveta.Naučnici koriste jedinstvenu priliku koju im nudi černobiljska katastrofa jer ‘uživo’ prate efekte koje su do sada kontrolisano izazivali u specijalizovanim laboratorijama.