Isus još jedno odlazi u hram, pa se vraća na Maslinsku goru. Prošetavši malo sa učenicima, On se ponovo osvrće na budućnost. A Isusu u opisu mesta na kojem je zastao sa učenicima kaže: ‘Tamo je zbog lepog pogleda bilo postavljeno više klupa i drugih sedala. Zastao sam i seo. Odande se pružao najbolji pogled na Jerusalim. Moji učenici su posmatrali taj lepi grad i Jovan mi reče setnim glasom: ‘Gospode, moja ljubavi, zar nije večita šteta za ovaj grad što će, po tvojim rečima, već uskoro biti tako bedno porušen?’
A Ja mu kazah: ‘Moj ljubljeni Jovane, ovo si veoma dobro primetio i u Mojim očima vidiš i suze. Ali šta tu još više može da se učini? No, gle… svo stanovništvo satrti anđelom smrti, baš ne bi bilo nešto naročito mudro, već veoma za žaljenje, jer među ovim zidinama još živi mnogo hiljada onih koji će vremenom ipak da poveruju u Mene. Tamo vidite onih sedamdeset i one carinike i uz njih preobučene fariseje i književnike, svi oni će još danas poverovati u Mene, a i u narodu žive još mnogi koji će se obratiti. Zato neka ovaj grad toliko dugo bude pošteđen bilo kakvog suda. Ali kada iz ove bare budu povađene sve dobre ribice, a ostanu jedino sve same zmije i gadne žabe, onda je vreme da se zatrpa bedna močvara vatrom, olujama i zemljotresom.
O, pogledajte ovaj ceo krajolik! Kako li je samo izgledao pre deset puta hiljadu puta hiljadu godina! Tada je bilo malo čvrstog tla i od svih ovih sada bujno obraslih brda i dolina nije bilo ni traga. Tek ogromnim, za vaš razum gorovo nezamislivim izbijanjem vatre, koja je besnela gotovo po celoj Zemlji i to hiljadama godina, Zemlja je postepeno dobila ovaj oblik. Vidite, kao što se Zemlja prirodno izgrađuje, tako se i čovek duhovno izgrađuje. Za sada u dušama ljudi još uvek vladaju snažne oluje i izbijaju divlje vatre. Divlje strasti izbijaju i pustoše sve u sebi i oko sebe. No pustimo to – već će doći vreme kada će se ove strasti pretvoriti u mirnu i plodnu zemlju, pa će tada biti milo i svuda svetlo među ljudima. Ali ipak će uvek biti mnogo manje zaista dobrih i čistih ljudi nasuprot onih kojima će manje ili više vladati zemaljske strasti. To bolje vreme, pak, trajaće hiljadu i još nešto godina i odgovaraće sadašnjem stanju Zemlje, koju snalaze samo poneke oluje ali je prvenstveno mirna i uredna i obiluje bujnim i plodnim poljima, ali ipak ima mnogo više neplodnih i olujnih pustinja od mirne i plodne zemlje, izuzevši veliko more. Posle ovih hiljadu i nešto godina Zemlja će se nanovo iskušati vatrom, brda će se sravniti i pretvoriti u plodno zemljište, a more će morati da preda mrtvo tlo zakopano u njezinim dubinama i dobri ljudi će je prisvojiti i očas pretvoriti u rajski vrt.
Tada će trajno, se do konačnog rastvaranja Zemlje, vladati istinski mir, a smrt će zauvek izgubiti svoje pravo. Kao što će jednom planine da se izjednače sa ravnim tlom, tako će i ljudi morati sasvim da napuste svoju oholost, putem jakih provera, inače na Zemlju i među ljude neće doći istinski unutarnji mir. Jer oholost ljudi rađa rat, a prestane li oholost, prestaće i zloba, zavist i škrtost, mržnja i nemir, a sa njima i svaka svađa i ratovi.Tako će ovaj skoro najstariji i u celom svetu čuveni grad, za čije zidine je već veliki car od Salema postavio kamen temeljac, morati da se veoma ponizi, moralno i materijalno, kao veliki i gordi breg koji će biti sravnjen sa zemljom. I postupiće se sa njim kao sa starim visokim kedrom koji se osušio i istruleo i kojeg je oluja slomila u trulom korenu, pa su ga zatim drvoseče istesterisale, sekirom iscepale i poslužio je za loženje vatre. Kod drveta je tome uzrok njegova priroda, a kod čoveka njegova zla volja, koja neće da se povinuje nikakvom još iole mudrom zakonu – kao što su negde Enohijanci (stanovnici grada i države Enoh, čiji je osnivač bio Kainov sin Snoh) svojom neobuzdanom neposlušnošću navalili na sebe potop, u kome su svi stradali. Koliko hiljada puta sam ih samo opomenuo po mnogim vidiocima da ostave planine na miru, no niko od njih nije obraćao pažnju na to. Jeđahu, pijahu, uživahu, grešiše na svaki mogući način, ženiše se i praviše velike svadbe, sve dok potop ne nasrnu na njih sa svih strana i sve ih podavi…
A pri kraju vremena, ali ne i ove zemlje, isto će tako biti. Ljudi tada, doduše, neće otkopavati planine do najdubljih osnova, kao što su to činili Enohijanci, tražeći zlato i drago kamenje, ali će raznim napravama koje će pokretati vatrena snaga, prodirati u unutrašnjost Zemlje, i kroz te neverovatne duboke jame i rupe dospeće na površinu ogromne količine veoma zapaljivih gasova, i kada atmosferski vazduh konačno bude prezasićen ovim gasovima, onda će se zapaliti gotovo oko cele Zemlje pretvarajući sve u pepeo. Ti pak koji ostanu, biće pravog kova. Živeće na sasvim obnovljenoj Zemlji, i vi i drugi koji će posle vas biti probuđeni u Mome imenu, bićete njihovi učitelji i vodiči. Tek od tada će se uspostaviti Moje carstvo na ovoj planeti i ljudi sa Sunca će stupiti u potpunu i ravnopravnu zajednicu sa Mojom decom na Zemlji, rastući u ljubavi Moje istinske dece.
A ovo što vam sada kazah, zadržite za sebe, jer za sada u ovom vremenu to nikome ne bi koristilo za spas duše, pa i da sve do u tančine zna. U pravo vreme, kada ljudi budu u stanju da podnesu dublje stvari, već ću Ja sam opširno da objavim sve to!