Sunce i Mars, svjetlo i planet, opisuju muški princip u astrologiji. Sunce ima mnogostruku simboliku, ali jedna od astroloških značajki mogla bi se opisati kao koncentracija svijesti.

Čovjek Sunca je Adam, prvobitni čovjek, još neizdvojen od bića kolektiva, začetnik života, ali još ne individuum. On je snaga, virtualna moć, ali bez vlastite sudbine, pa je zato bilo potrebno da se rodi drugi Adam-Krist, koji će čovjeka učinjenog od gline, zemlje, povezati s nebom, to jest, idejom. Tek te dvije komponente opisuju muškarca, kao kralj i otac on se ne može izdvojiti od njih, čiji je poglavar i čiju sudbinu dijeli, kao tragalac on je posve sam, a u toj samoći može postati i krvnik i žrtva. Za razliku od ženskog principa koji traži potpunost, muški princip teži savršenstvu, dakle ne otjelotvorenju, nego oduhovljenju. Od muškog principa, bez sumnje, potekla je misao o nesavršenosti tijela koje treba odbaciti da bi se približilo vrhovnoj ideji-Bogu.

Možemo li reći da Mars predstavlja duhovnost muškog principa? Vjerojatno da, samo što je ta duhovnost posve različita i suprotna ženskoj duhovnosti koja označava harmoniju i ljubav, dok je Mars predstavnik nasilja, smrti i žrtve.

Težnja savršenstvu može se doživjeti i kao pokriće jednoj mnogo prizemnijoj i primarnijoj težnji za nasiljem, što se opaža kod svih osoba koje djeluju u ime neke ideje. Težnja prema savršenosti, prema božanstvu, karakteristična za muški princip, uključuje ujedno i podređenost svega što je ljudsko, pa se čovjek tako uvijek stavlja u dramatsku napetost, on nije ono što jest, već ono što bi trebao biti.