Godine 1814, kada je ruska vojska, razbivši vojsku cara Francuske ušla u Pariz, nekoliko ruskih oficira posetilo je poznatu madmoazel koja se tada vratila u glavni grad. I, pošto su to bili klijenti ne gori od drugih, ona je i njima prorekla sudbinu. Nekima sve ono što se ticalo njihovih porodica, ali drugima su proročanstva zvučala zlosutno. Njen salon posetio je 1815. godine K.F.Riljejev, a o toj poseti on je pisao i u svom dnevniku. Pogledavši njegov dlan, s užasom je otklonila ruku i odbila da govori. Riljejev je bio uporan. Lenormanova je dugo gledala linije dlana i najzad izgovorila:
– Vi nećete umreti prirodnom smrću.
– Ubiće me u ratu?
– Neće.
– Na dvoboju?
– Ne, ne, mnogo gore! I više me ništa ne pitajte!
Još jednom Rusu, Sergeju Muravjovu Apostolu, rekla je samo jednu rečenicu:
– Vas će obesiti.
On je na to smireno odgovorio:
– Možda vi mene smatrate Englezom, ali ja sam Rus, a kod nas nema smrtne kazne.
Prošlo je dvanaest godina i S.I.Muravjov, obučen u široku i loše skrojenu odeću, stajao je sa još četiri učesnika neuspelog ustanka protiv samodržavlja ispod vešala – među njima je bio i gore pomenuti Riljejev. Začulo se udaranje doboša. Dželat je brzo natakao Muravjovu grubu omču, dok je drugi istog trena snažno odgurnuo drvenu stolicu ispod nogu bivšeg građanskog oficira.
Madmoazel Lenorman je 1818. bila u Parizu predstavljena ruskom caru Aleksandru I. Te godine bila je zaista na vrhuncu svoje slave. O njenom ličnom životu malo je poznato, kao i o tim neobičnim kartama kojima se služila. Savremenic su, doduše, isticali da je njoj bila poznata i sopstvena budućnost: da će preživeti požar, vodu, ali da će poginuti od nepoznatog čoveka. Tako se i desilo. Njen salon su zapalili, zatim se čamac prevrnuo i potonuo u Seni. Mariju je samo čudo spasilo: njen steznik se zakačio za jednu gredu i tako je zadržao na površini dok je nisu izvukle neke čamdžije.
Zbilo se i treće predskazanje. Godine 1843. za vreme uličnih nereda, Mariju Anu Adelaidu Lenorman udavio je mladi čovek koji je zauvek ostao nepoznat. Ostalo je nejasno da li je gospođa Lenorman bila gatara, kao i tolike pre i posle nje, ili je posedovala onaj tip sposobnosti koji se naziva prozorljivošću i pripisuje mnogim svecima. Naime to je dar proziranja u dušu sabesednika, to jest u onaj unutarnji program koji je upisan svima kao lična sudbina. A gledanje u dlan i karte možda joj je bilo samo pokrivanje, ili pak početni impuls za prizivanje vizija sudbine.