Mehanizama kojima je Velika piramida bila opremljena da bi služila svojoj funkciji proizvodnje električne energije danas nema, ali Kristofer Dan, kao i pomorski inženjer Džon Kedmen, koji mu se pridružio u dokazivanju ove teorije, veruje da su oni postojali i da su bili veoma sofisticirani. ‘Postoji mišljenje da je pre egipatske civilizacije na tom prostoru bila jedna koja ja nazvana ‘kemitijanska’, a njen period se rangira od 65.000 do 9500 godina pre naše ere. Kada se razmatra pitanje nedostajućeg oruđa ili mehanizama, mnogo je logičnije smatrati da oni sežu što dublje u prošlost. Tragovi upotrebe sprava na
artefaktima su nesumnjivi. Još je sir Vilijam Flinders Petri pisao o njima 1883. godine’, kaže Dan.
Da je Velika piramida bila složena naprava, potencijalno sposobna za stvaranje energije, neki istraživači veruju da se tragovi mogu pronaći istraživanjem podzemlja te građevine. Džon Kedmen je 2000. godine ponudio teoriju da su Egipćani crpili vodu iz Nila i dovodili je u malu odaju ispod građevine. Pumpa je tada mogla da stvori snažan hidraulički pritisak koji bi prouzrokovao vibriranje cele piramide. ‘U podzemnoj odaji postoje dokazi da je u njoj bila prisutna voda koja je izazvala eroziju na tlu i poviše na tanjim područjima. Tu je i delovanje hidrauličnog impulsnog generatora. Dakle, imate talas razređivanja s vrlo niskim pritiskom koji je pogađao strop i doslovno ga odlamao. Razlog tome je bilo udaranje komprimiranih talasa u strop. To se vrlo dobro vidi’, kaže Kedmen.
Ispitivanjem okana Kraljičine odaje pronađeni su tragovi cinka i hlorovodonične kiseline. Pošto je Rudolf Gantenbrink 1993. otkrio ‘ventilacione otvore’, koji nikada nisu služili ventilaciji, Dan sugeriše da su dve hemikalije ulivane kroz okna a zatim pomešane unutar Kraljičine odaje pokretale sagorevanje. ‘Verujem da je hemikalija koja je dolazila kroz severno okno bila hidratizovani cink, a ona koja je dolazila kroz južno okno i ulazila u odaju razređena hlorovodična kiselina. To se jasno vidi na zidovima odaje’, smatra Dan. On dalje nagađa da je produkt te hemijske reakcije bio vodonik koji je putovao iz Kraljičine odaje u Kraljevu, a zatim bi vibracije iz podzemnog bazena pretvorile atome vodonika u mikrotalasni ‘energetski zrak’.
‘Dokaz koji ukazuje na korišćenje vodonika može se pronaći u Kraljevoj odaji. U njoj postoji okno dimenzija 21×12 cm koje bi bilo pogodno za provođenje talasa ‘MASER’, ili ‘mikrotalasno širenje kroz pobuđenu emisiju zračenja’. Od te tačke možemo ponuditi razne zamisli šta su radili s tim’, navodi Kristofer Dan. Da li je Velika piramida u Gizi zaista stvarala energiju u dalekoj prošlosti? I, da li je moguće da je ta energija pokretala alate starih graditelja i uređaje poput ‘Sijalice iz Dendere’?