Vitezovi templarskog reda došli su, izgleda, u posed Plaštanice uzimajući je kao zalog za veliku novčanu pozajmicu ugarskom kralju Beli. Bio je to već kraj 13. veka, a da li je mađarski vladar na neki način iznudio relikviju iz jednog od srbskih manastira – Sv.Dimitrija ili Mileševe – ili do nje došao pljačkom, nije poznato, ali je moćnim templarima još samo ova hrišćanska dragocenost bila potrebna pa da budu, uz ogromno materijalno bogatstvo kojim su raspolagali, superiorniji i od pape i od francuskog kralja.
Kao stalna pretnja crkvenoj dogmi, nad glavama katoličkih poglavara ‘visila’ su saznanja templara do kojih su došli na Istoku, u samoj kolevci hrišćanstva, i koja se nisu uvek slagala sa zvaničnim vatikanskim stavovima. Posedovanje kontroverzne Plaštanice moglo je biti poslednja ‘kap u čaši’ koja je odlučila o sudbini templara i jedan od razloga da francuski kralj Filip IV Lepi angažuje inkviziciju i u toku samo jedne noći, u petak, 13. oktobra 1307. godine, pohapsi sve templare i stavi ih na muke da priznaju čak i najstrašnije zločine protiv vere i Crkve. Da li su priznali i tajnu gde čuvaju Hristov grob? U svakom slučaju, ne bi se moglo tvrditi da je Crkva želela da uništi ovu relikviju, pre će biti da je htela samo da je skloni ili, po potrebi, proglasi falsifikatom.
Kako je Plaštanica konačno dospela u ruke viteza de Šarnijea, da li su mu je predali sami templari pre hapšenja, ili je to zaista bio ‘plen iz bitke’ – ali ne na Istoku protiv muslimana i u ratu za Svetu Zemlju, nego negde u Francuskoj – ostaje za sada nepoznato. Međutim, šta se dalje dešavalo sa pokrovom uglavnom nije tajna. Misteriju čuva Beli anđeo u manastiru Mileševa – pa ukoliko je teško poverovati da se pravi Hristov pokrov još krije negde u Srbiji, s pravom ostaje pitanje kakva je bila sudbina grala – odnosno kovčežića u kojem je vekovima, sve do sklanjanja u srbski manastir, čuvana Plaštanica.