Ubeđen da je Staljina interesovalo šta može dobiti iskorištavanjem njegovih telepatskih sposobnosti, Mesing je doživeo veliko iznenađenje kada je shvatio da ruskog vođu interesuje nešto mnogo prozaičnije – Mesingovi uticajni prijatelji u Poljskoj. Staljin je htao da zna šta se dešava u Poljskoj i kakvi su ljudi članovi poljske vlade. Želeo je od Mesinga dobiti informacije ‘iz prve ruke’, a tek onda će istražiti njegove psihičke moći.
Naime, tada je Mesing važio za najslavnijeg poljskog psihika, koji je često boravio u društvu poznatih ličnosti nauke, umetnosti i politike. Boemisao je sa mnogim ljudima na visokom položaju. Među njegovim brojnim prijateljima nalazio se maršal Pilsudski i nekoliko članova poljske vlade. No, okolnosti su bile takve da je Mesing morao pobeći iz Poljske. Hitler je tada raspisao za Mesingovu ‘psihičku’ glavu nagradu od 200.000 nemačkih maraka. To je bila bizarna uvertira brojnih susreta poljskog maga i Staljina.
Harizmatična i sugestibilna ličnost Volfa Mesinga ostavila je snažan utisak na Staljina i on je vrlo brzo rešio da proveri i njegove psihičke moći koje su već postale legenda. Naime, za Mesinga se tvrdilo da može svoje misli da projektuje u mozak drugog čoveka, da čita tuđe misli i ometa ili navede ljude da se bave onim što im on nametne. Nepoverljivi Staljin, koji je već imao genijalni plan za Poljaka, naredio je Mesingu, ni manje ni više, no da opljačka Gosbanku. I to isključivo – psihičkim sredstvima. Ovaj zadatak Mesing je besprekorno obavio. Prišao je službeniku na šalteru i pružio mu prazan list papira istrgnut iz školske sveske. Na pult je stavio otvorenu praznu tašnu i u mislima naredio blagajniku da u nju stavi 100.000 rubalja. Blagajnik je pažljivo osmotrio papir i onda je uradio ono što je Mesing od njega tražio. Dva Staljinova službenika, koji su Mesinga čekali na ulici, bili su zaduženi da nadziru eksperiment. Oni su potvrdili da je zadatak korektno ispunjen. Mesing je pare vratio blagajniku koji je, kad je shvatio šta je uradio, dobio infarkt, srećom ne fatalan po život.
Staljin je tada smislio složeniji i opasniji zadatak: da Mesing pobegne iz Kremlja gde su ga zatvorili i gde su ga čuvale tri smene stražara. Naređenje je bilo sprečiti ga u bekstvu!
Kad se nakon pet minuta Mesing pojavio na ulici, nije se mogao suzdržati – okrenuo se visokom vladinom službeniku koji ga je posmatrao sa najvišeg sprata zgrade i veselo mu mahnuo. Kako je prevario svoje stražare ostalo je zauvek tajna jer su oni posle toga nestali (premešteni su navodno na druge poslove, da ne bi svedočili o neobičnim metodama i ljudima kojima se koristio njihov predsednik).