Ubrzo po zavrešetku Drugog svetskog rata, odnosno po izbijanju hladnog rata između socijalističkog bloka i zapadnih zemalja, počinje grozničava trka u razvoju i proizvodnji oružja između ove dve grupacije, ili, bolje rečeno, između njihovih čelnih zemalja, SAD i SSSR-a.
SAD su u trku ušle sa značajnom prednošću jer su iz drugog svetskog rata izašle kao jedina nuklearna sila. Uz to, zapadni blok je imao ogromnu prednost u ekonomskoj snazi. Veliki vojnoindustrijski kompleks zapadnog takmaca je ekonomski hranjen od praktično svih ekonomski najrazvijenijih zemalja na svetu.
Sa druge strane, ravnotežu je morao da obezbedi relativno ekonomski zaostao Sovjetski Savez sa nekoliko zemalja u koje je socijalizam bio nasilno uvezen, što je moralo negativno da utiče na motivisanost stanovništva tih zemalja.A, osim toga, privredni potencijal zemalja koje su činile istočni blok je tokom drugog svetskog rata skoro sasvim uništen.
U takvoj situaciji je Sovjetski Savez imao samo dve mogućnosti da izdrži ovu trku u naoružanju. Prva je bila da se istraživanje, razvoj i proizvodnja sredstava ratne tehnike organizuje na račun socijalne izdržljivosti mnogobrojnog stanovništva a, druga, da se pokušaju da pronađu fundamentalno nova i superiorna tehnička rešenja za novo i moćno oružje čime bi se put ka željenom cilju, vojnoj ravnoteži ili premoći, skratio i pojeftinio.
Neosporno je da je SSSR koristio obe ove mogućnosti, a, takođe je neosporno da je suprotna strana sve to vrlo dobro znala. Pribojavali su se samo eventualno novih i radikalnijih pronalazaka. Zbog ovoga je teritorija Sovjetskog Saveza već od 50-tih godina bila predmet veoma intenzivne izviđačko-obaveštajne delatnosti.
Zahvaljujući tehničkoj superiornosti u vazduhu, Amerikanci su vršili snimanje teritorije Sovjetskog Saveza iz aviona sa velikih visina sve do 60-tih godina. Tada su Sovjeti, novim protivavionskom raketom velikog dometa, oborili američki izviđački avion U-2 sa pilotom Pauersom sa visine od oko 20 kilometara. Poznato je da se pilot spasao iskakanjem i kasnije je razmenjen za najpoznatijeg sovjetskog špijuna Aleksandra Belova (Abel).