Može li se umreti od straha? Teško je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snažne emocije, kao sto je strah, mogu mu naneti veliku bol. Jer, strah obično prati snažno povecanje srčanog ritma. A može se desiti da srce popusti pred tako jakom navalom emocija i osećanja.
U slucaju dužeg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca može da umre od šoka – u ovom slučaju reaguje nervni sistem naredujući prestanak disanja i rada srca. To se dogada nekim vrstama gazela koje umiru od straha u čeljusti lava pre nego što on i zarije svoje zube u njih – prirodni prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati patnje životinje u trenutku strašne smrti.
Kod čoveka, negativne posledice što moze da ih izazove snažan strah više su psihološkog reda. Atentat, rat, strah za detetom čiji je život ugrožen, saobraćajni udes, katastrofalni zemljotresi i slično – teško se zaboravljaju. Kada je nešto doživljeno i kada se čovek vrati u normalne životne tokove, strah zauvek ostaje. Žrtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa. Noću ima košmare, a danju joj slike događaja ne izlaze iz glave. Lekari to nazivaju posttraumatskim stresom. Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psihološki centri za pomoć traumatizovanim osobama. Žrtva može da ‘istrese svoju vreću’, da ispriča šta joj se dogodilo u prošlosti i šta sada oseća. Koliko joj to pomazže zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.
Da li su naši strahovi večni? U većini slucčjeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima čoveka od dana rođenja, i od pamtiveka, je strah da bude odvojen od majke. Sledi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmedu 2,5 i 5 godina, strah od mraka sprečava dete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudožderi i baba-roge sakriveni u ormaru ili ispod kreveta…
Neki naučnici povezuju ove noćne more sa onima što su ih morali osećati preistorijski ljudi, zavučeni u svoje pećine, i stalno izloženi napadu divljih životinja. Strah od tame kod čoveka izgleda potpuno prirodan. Jer, suprotno mnogim životinjama koje se snalaze u tami zahvaljujući čujnim i mirisnim čulima, čovek čije je najostrije čučo vid, bespomoćan je pred divljim životinjama tokom noći. Dodajte malo mašte, i čovečiji duh proizvodi vlastite monstrume u pomrčini svoje svesti.