Oni koji se klanjaju idolima nalik su na čoveka koji pomoću lepka lovi ptice i koji je, uhvativši jednom slavuja, hteo da ga zakolje i pojede. Slavuju je bio dat glas čovekov, pa on reče lepitelju: ‘Kakva ti je korist, o čoveče, da me zakolješ, kada se od mene ne možeš zaistiti? Nego, ako me oslobodiš daću ti tri zapovesti, i ako ih se budeš pridržavao imaćeš veliku korist celog svog života’.
Lovac se začudi takvom govoru i obeća da će ga osloboditi odmah ako čuje od njega nešto novo. Slavuj progovori: ‘Ako nešto ne možeš uzeti, nemoj ni pokušavati da uzmeš, ne kaj se zbog nečega što je prošlo i nevernoj reči nikako ne veruj’. Začudi se čovek lepo sastavljenim i pametnim rečima i oslobodi ga. A slavuj je hteo da proveri da li je čovek razumeo snagu reči koje mu je govorio i da li će od njih imati neku korist, pa mu reče, leteći na bezbednoj udaljenosti: ‘Avaj, čoveče, tvoje gluposti! Kakvo si blago izgubio danas! U mojoj je utrobi biser veći od nojevog jajeta!’
Kada je pticolovac to čuo, obuze ga tuga i kajao se što je slavuja pustio. Nadajući se da će ga ponovo uloviti reče: ‘Pođi sa mnom u moj dom da te ugostim i otpustim sa čašću’. A slavuj mu reče: ‘ Sada vidim tek koliko si nerazuman, jer ništa od onog što ti je bilo slatko čuti nisi upotrebio u svoju korist. Rekoh ti da se ne kaješ zbog onoga što je prošlo, a ti sad tuguješ što sam ti iz ruku pobegao, i kaješ se zbog stvari koja je prošla. Zapovedio sam ti da ne pokušavaš uzeti ono što nije moguće, a ti sad pokušavaš da me uhvatiš, mada ne možeš da ideš mojim hodom. Zapovedio sam ti da ne veruješ nevernim očima, a ti si poverovao da je u mojoj utrobi biser merom veći od mog rasta, nisi promislio ni da ja nisam sličan nojevom jajetu, pa kao bih takav biser u sebe smestio.’
Tako su, dakle, bez razuma i smisla oni koji se nadaju u idole. Načinivši ih svojim rukama, klanjaju im se i za one koje su njihovi prsti stvorili kažu: ‘Ovi sazdaše nas’.