Ono što se kasnije desilo više liči na religiozno mitsko pripovedanje, nego na istorijski izveštaj. Nomos je, po Dogonskoj priči, ‘razdelio svoje telo među ljude da bi ih nahranio’, pa se zbog toga još i kaže ‘svemir je pio njegova tela’, odnosno Nomos je dao ljudima i da piju. On je sve svoje životne principe dao ljudima. Nomos je bio raspet, digao se iz mrtvih i obećao je da će ponovo posetiti Zemlju, u drugačijem obliku. Bez obzira na to, on će i dalje vladati svetom u svom vodozemnom obliku, iz okeana.
Čini se da su neki elementi hrišćanskog učenja uzeli udela u mitu Dogona. Smrt na krstu, uskrsnuće, obećanje da će se ponovo vratiti, sakramentalna žrtva hrane – sve to postoji u dogonskoj priči. Ne smemo zaboraviti ni to da se u ranom hrišćanstvu riba koristila kao simbol Hrista.
Daleko, na severozapadu od dogonske zemlje, u Mesopotamiji, zapisan je susret koji je veoma sličan ovome. Naime, vavilonski sveštenik Berosus, u trećem veku pre nove ere, napisao je istoriju Mesopotamije. Ova povest je nepotpuna i samo nekoliko njenih fragmenata doživelo je da bude uvršćeno u kasnije dokumente grčkih istoričara.
Berosus je ispričao kako su Oanesi, vodozemna vanzemaljska bića posetila Zemlju da bi ponudila svoju pomoć, baš kao što i Dogoni kažu za Nomose. Po Berosusu, Oanesi su ‘imali oblik ribe ukomponovan sa ljudskom obličjem, složen poludemonski oblik, na pola puta između čoveka i BOga’. Uprkos njihovoj dobronamernosti, izgledali su izuzetno odbojno: ‘Čitavo telo životinje ličilo je na ribu, a pod ribljom glavom imala je još jednu glavu, a pod ribljim repom, imal je noge, slične čovekovim. I glas i jezik bili su joj ljudski i artikulisani.
Ovo biće je danju običavalo razgovarati sa ljudima, ali u to doba nije uzimalo nikakvu hranu. Ono im je dalo uvida u književnost i nauke, i u sve vrste zanata. Naučilo ih je kako da grade kuće i hramove, kako da sastave zakone, i objanilo im je osnovneprincipe geometrije. Ukratko, naučilo ih je svemu što ih je moglo profiniti i civilizovati. Kada zađe sunce, biće je imalo običaj da ponovo zaroni u vodu. Ostajalo je po celu noć u dubini okeana, zbog toga što je bilo vodozemac’.