Jevrejski spis Kabala takođe poučava o reinkarnaciji. Ranohrišćanski teolog Origen, pa pristalica hrišćanstva car Justinijan, takođe su verovali u reinkarnaciju. Đordano Bruno je učio reinkarnaciju i zato ga je inkvizicija grubo kaznila smrću. Napoleon je svojim generalima imao običaj govoriti da je u svom prošlom životu bio Karlo Veliki. Gete je takođe verovao u reinkarnaciju i govorio je: ‘Ja sam uveren da sam ovde bio na hiljade puta, a nadam se, da ću se na hiljade puta još vratiti’. Pisac Onore de Balzak jedan celi svoj roman posvetio je reinkarnaciji – Serafita.
Tolstoj je interesantno pisao: ‘Tačno kao što smo na našem sadašnjem telu doživeli hiljade snova, tako je, takođe, naš sadašnji život jedan od hiljade života u koji smo stupili iz jednog istinskog u koji se ponovo vraćamo nakon smrti. Naš život je samo san tog istinskog života i to se nastavlja prema najzadnjem – istinskom životu, beskonačnom životu.
Džek London je svoj roman ‘Zvezde lutalice’ posvetio reinkarnaciji. Karl Jung je koncept večne osobnosti koristio u svojim istraživanjima. On kaže: ‘Mogu sebi dobro predstaviti da sam živeo u prošlom veku i da na to naloženo pitanje nisam mogao odgovoriti, tako da sam se morao ponovo roditi.’
Engleski biolog Tomas Haksli je zabeležio: ‘Učenje o putovanju duše ljudima omogućava da nađu jasno objašnjenje za fenomene i zakonitosti svemira. Samo nadasve brzopleti i nepromišljeni mislioci odbijaju to kao apsurd.’
Američki psihoanalitičar Erik Erikson piše: ‘Budimo pošteni, dubinu svog unutrašnjeg bića i svoje egzistencije, ne može sebi predstaviti nerazuman i nerazborit čovek bez da dopusti valjano, da je on već živio i da će zauvek živeti.’