Prva ogledala koja je čovek koristio, nisu ni mogla da se razbiju, jer ih je činila mirna površina vode. Bez naučnog znanja o prirodi, čovek je mislio da je njegov odraz u vodi njegovo drugo ja, odnosno njegova duša. Kada su kasnije napravljena staklena ogledala, njihovo razbijanje značilo bi i ozbiljnu povredu duše.
Stari Rimljani su verovali da se čovekov život obnavlja svakih sedam godina. Pošto je razbijanjem ogledala taj život bio ugrožen, trebalo je čekati upravo sedam godina da bi se obnovio.