Tog 31. januara 1878. godine, dolazak Ase Rofa u kuću Venumovih pokrenuo je sled neobjašnjivih događaja. Iako su Tomas i Lurinda bili skeptični i nimalo nisu bili skloni spiritualizmu koji je u to vreme bio moderan, sličnost u dešavanjima sa njihovom kćerkom i onima koja su oterala u smrt Meri Rof, bila je više nego očigledna. Porodica je već isprobala svaki poznati lek za Luransi, a lokalni lekar i sveštenik savetovali su smeštanje u mentalnu ustanovu. Asa se tome protivio, grizla ga je savest da nije sve učinio da spase svoju kćerku i nije želeo da vidi kraj druge mlade žene u rukama lekara koji su mučili njegovu Meri. Zato je nagovarao njene roditelje da dozvole da je pregleda doktor Stivens koji je, kao i Rof, bio ubeđeni spiritualista. Venumovi su, iako nerado, konačno pristali.
Usledila je scena opisana na početku ovog teksta, nakon čega je doktor, uz mnogo strpljenja, ipak uspeo da zadobije poverenje devojčice i da je ‘mesmerizuje’, odnosno pokuša da kroz nju stupi u kontakt sa duhovima. Luransi se oglašavala kao više ličnosti u jednoj osobi, tako da je jednom bila Katrina Hogan koja je umrla u 63. godini, a zatim i Vili Kaning, mladić koji je izvršio samoubistvo. Dok je bila u transu, nastavljala je da govori o svojim vizijama i tvrdila da je neki od zlih duhova proganjaju po kući i dozivaju po imenu.
Doktor Stivens sugerisao je Luransi Venum da pokuša da dozvoli nekom dobrom duhu da nad njom uspostavi kontrolu. Devojčica je prihvatila i, nakon izvesnog vremena, rekla da se nalazi u raju i da je stupila u kontakt sa duhom čije je ime – Meri Rof!
Trans se nastavio tokom ostatka večeri i narednog dana. Luransi je sada govorila kao Meri, tvrdeći da nema pojma gde se nalazi, niti ko su ljudi oko nje i da želi da ide kući, kod Rofovih. Vest o tome brzo se pronela Vatsekom, a već sutradan, dve žene posetile su kuću Venumovih.
Toga jutra, Luransi, odnosno Meri, sedela je kraj prozora kada je ugledala gospođu Rof i njenu kćerku Minervu kako se približavaju ulaznim vratima. ‘Dolaze mama i Nervi!’, uskliknula je radosno i potrčala im u zagrljaj. Udatu kćerku Rofovih, Minervu, još od Merine smrti niko nije zvao nadimkom Nervi.