Marija Meli iz Torina kaže da je kao dete bila u komi i da je posle toga uvek osećala da je, ustvari, neka druga ličnost. Priča ona: ‘Kad sam imal deset godina pala sam i razbila glavu. Iako sam se onesvestila čula sam kako me majka doziva, a odmah zatim i jedan glas koji je rekao: ‘Vratiću ti život, ali ćeš se pokajati’. Povratila sam se, ali nisam mogla da se setim ničega iz pređašnjeg života. Često se u ogledalu ne prepoznajem. Teško mi je da to objasnim – ka oda je umesto mene ušla neka druga duša. Posle te nesreće događale su mi se neobične stvari koje mi se ni najmanje ne dopadaju i ne bih želela da se ponove. Noću, na primer, često osećam prisustvo bestelesnih bića.
I ljudi u nesvesnom stanju često vide tu drugu dimenziju. Jedan milanski lekar priča: ‘Godine 1972. imao sam tešku saobraćajnu nereću. Osvestio sam se u sobi u kojoj su pokušavali da mi pruže prvu pomoć, i u tom stanju šoka, dok su pokušavali da mi pomognu, počeo sam da govorim odličnim francuskim jezikom – koji inače ne znam ni malo. Narednog jutra, kada sam otvorio oči, video sam oko svog kreveta bestelesna bića koja su me uveravala da će sve biti u redu, čuo sam i divnu muziku i osetio da se vraćam u život.
Pre nekog vremena, neposredno posle smrti mog oca, stojeći pored njegovog tela osetio sam kako moja svest nestaje. Zatim je moja desna ruka ušla u neku vrstu izmaglice u kojoj sam uhvatio njegovu ruku, ali me je njegov glas upozorio: ‘Suviše je rano da uđeš u ovu dimenziju’.
I otac je, nešto pre smrti, često ulazio u izmenjeno stanje svesti, u kojem je video loptu od svetla. Pored nje je osećao savršenu ugodnost. Moj otac je uro od raka koji se već bio proširio po celom organizmu i bio je u stalnim bolovima, a lopta od svetla mu je donosila mir i tada je govorio: ‘Ponese me uvis, postajem lak kao oblak i srećan’. Kasnije je u toj lopti od svetla počeo da sreće bića koja su dolazila da ga uteše i da ga ohrabre.