Francuski filozof Anri Bergson uvek je dokazivao da postoji život i posle smrti. Godine 1929. on je navršio sedamdeset godina i tim povodom primio je brojne čestitke iz celog sveta, između ostalog i od mnogih spiritističkih društava iz Evrope i Amerike. Na njihove čestitke slavni naučnik odgovorio je da on čvrsto veruje u život posle smrti i da je do tog ubeđenja došao zahvaljujući doživljajima i iskustvu. Zatim je ispričao neobično interesantan slučaj: ‘Jedan posednik, koji je odavno bio moj lični prijatelj, i u poslednje vreme živeo u jednom selu u pariskoj okolini, umro je iznenada pre tri godine, posle dugog bolovanja. Smrt voljenog muža veoma je zagorčala život njegovoj udovici u tome mestu, gde ju je svaka sitnica podsećala na voljenog muža. Zatim je ona ubrzo donela odluku da se preseli u Pariz. Nešto pre toga naručila je u Parizu divan mermerni spomenik i postavila ga na muževljev grob. Tri dana kasnije ona je sa svoje troje dece prešla u Pariz. Odsela je u jednom hotelu.
Već prve noći u hotelu udovica je usnila čudan san. Ukazao joj se muž i počeo da se jada kako je pogrešno postavila spomenik na tuđi grob, a da on leži u drugom grobu koji je zapušten. Sličan san usnila je iste noći i njena najstarija ćerka. Uprkos tome što su oba sna bila slična i značajna, obe žene nisu tome poklanjale nikakvu pažnju. Ali kada je udovica nekoliko dana docnije opet usnila isti san, ona čuvaru groblja napiše pismo i zapita ga da li je prilikom nameštanja spomenika učinjena neka greška. Čuvar odgovori da je spomenik postavio zajedno sa bratom i da se oni nisu prevarili.
Desilo se ponovo čudo: dva dana docnije sličan san usnio je i udovičin sin. Po treći put javio se pokojnik, ovog puta sinu, misleći da će njegovo jadanje bar tu imati dejstva. Nakon toga, udovica koja je pala u očajanje, rešila je da se grob otvori. Na veliko zaprepašćenje cele porodice i grobara, konstatovano je da je prilikom postavljanja spomenika zaista počinjena greška i da je spomenik postavljen na grob brata čuvara groblja, koji je bio do groba udovičinog muža.
Ovaj slučaj, apsolutno verodostojan, dovodi me do ubeđenja da zagrobni život zaista postoji’..