Predviđanja tarota temelje se na ideji kako je sve u univerzumu povezano te kako nam karte pružaju uvid u kolektivno nesvjesno u kojem su zapisani odgovori na sva pitanja. Zato je i karte, osobito one Velike Arkane najbolje promatrati kao igru asocijacija. Svaki lik i svaka karta pričaju priču, a osobito posložene zajedno, tarot je ustvari alat koji nam pomaže razgovarati sa svojom podsvijesti. Zato je i Carl Gustav Jung u tarotu vidio psihološki alat koji preko arhetipova istaknutih na kartama daje prozor u kolektivnu svijest. Upravo zbog te vrijednosti, čak i znanstvenici skeptični prema ostalim metodama proricanja izučavaju tarot kao psihološki ali i sociološki sustav. Primjerice, Emily Auger u svom istraživanju ističe vrijednost karata tarota ne samo kao svojevrsne psihološke igre nego i kao društvenog alata koji preko simbola na kartama ističe zajednički dio svijesti u našem društvu. Ističe se edukativna uloga tarota – Marisa Crawford i Graham Rossiter u knjizi Razlozi za život ističu kako je tarot nenadmašan način za istraživanje sebe te nadilaženje dualističkog pogleda kako su tijelo i duh strogo odvojeni. Iz istog razloga stavovi svjetskih religija o tarotu variraju što je naočitije kod judaizma. Dok neki učenjaci smatraju kako je tarot nedopustivo bavljenje okultnim, drug ističu kako je sastavni dio kabalističkog učenja.