Pri otvaranju petog pečata, objava naročito ističe jedan deo čovečanstva koji pati: Jovan vidi ispod oltara ‘duše onih koji su bili pobijeni zbog reči Božije i zbog svedočanstava koje imahu’ (6,9). Hrišćanski interpretatori Apokalipse rado misle ovde na ‘hrišćanske mučenike’. Veći je pak broj žrtava crkvene inkvizicije, jer dostiže milione. Slika mrtvih ‘ispod oltara’ podseća na krajnjoj liniji na njih. Duše svih onih koji su od rimskih careva, a kasnije i od rimskih papa, proganjani i ubijani zato što su svedočili o Hristu viču u Apokalipsi Gospodu i zahtevaju pravednost. Ovo vodi u prvi svetli pogled u Knjizi sedam pečata: ‘I svakome od njih beše data bela haljina, i bi im rečeno da počinu još malo vremena, dok se ne navrši broj njihovih saslužitelja i njihove braće koji ima da budu pobijeni kao i oni’ (6,11).