‘- Pred mitarstvom za laž, još izdaleka počeli su da me napadaju da sam bio prevarant i lažov. Videli su da sam Milutinu opančaru, pored opanaka, ukrao i par oputa, a rekao sam da nisam. Pa sam toga i toga prevario za to i to… I tu je nekako uskočila moja zaštitinica, koja ih je ubedila da sam u životu više dobrih i poštenih reči izrekao, nego lažnih.
Kad smo stigli pred mitarstvo za lakomstvo, na stolu, pred đavolima, stajalo je prekomerno jelo i piće koje sam nekontrolisano nabacao u trbuh. Sva sreća što sam se u vezi sa ovim na vreme ispovedio kod popa, pa sam i ovde prošao lako.Pustiše me i kroz mitarstva za lenjost i krađu. Kad su utvrdili da nisam bio tvrdica, bezdušnik i zao čovek, i tu sam se izvukao.
Odbor za ubistva je bio najstroži. Ja, istina, nisam nikog ubio, ali sam voleo da se ponekad potučem. Odmah su videli da sam jednom ošamario Stojana Savića, a jednom na igranci razbio nos Todoru Mariću, jer mi je podmetnuo nogu dok sam igrao u kolu. Tu je zagrmela moja Sveta Gospojina, rekavši da sam to učinio u samoodbrani i da mi je Bog to već oprostio prilikom ispovesti kod popa Steve.
– Kad smo došli do komšije za preljube, tu je bilo čupavo. U mladim godinama sam bio prilično ‘šaren’, pa se to pročulo. Bilo je neko ludo vreme, a selo puno raspuštenica. A što je najgore, i ja sam se ženio tri puta. Video sam da ću tu najdublje da se zaglavim. Ova komisija iznela je na videlo sve moje preljube, pa noćne razgovore na sokacima, pa preskakanje plotova, pa bežanje, pa čuda…
– Baš u tom ispitivanju, kad sam osetio da će moja duša ovde da postrada, grunulo je nešto preko celog neba i zasijalo jače od sunca. Tada sam kroz oblake začuo svoje ime i poziv da u pratnji mojih anđela siđem na početni položaj, kod glavne kapije za onaj svet. Kod kapije su stajala tri muškarca u crnini, a ličili su na neke svece koje sam viđao na ikonama. Tada su se oni strogim glasom obratili mojim anđelima: ‘Vi ste pogrešnog čoveka uzeli. Jedva čekate da se neko razboli ili da ga strese groznica, pa posle – pravac ovamo! Za šta služe knjige koje su pred vama? U njima sve piše, kako je kome presuđeno još pri rođenju. Tu sad više nema promena. Čoveku ne može da se presuđuje dva puta. ‘Moji anđeli tada su pogledali u one knjige i videli da u njima zaista stoji moje ime. Na moju veliku sreću, u jednoj knjizi bilo je napisano da se radi o Đoki iz sela Gornjana, starom šezdeset sedam godina, kojem je bila obolela jetra i više nije imao rezervnih dana.
– Tako sam ja bio spasen, a moja duša bila je izbavljena iz najvećeg zla koje se zove onaj svet. To sam istinski doživeo, a mogu vam posvedočiti moji ukućani koji su nad mojom glavom četiri dana držali zapaljenu sveću, sve dok se nisam povratio u ovaj život.