Veliki pisci, poput Bajrona i Dikensa otvoreno su sumnjali u Šekspirovo autorstvo. A tu su bile i druge istaknute javne ličnosti, uključujući: Volta Vitmena, Marka Tvena, Helen Keler, Henri Džejmsa, Sigmunda Frojda, Čarlija Čaplina, Orsina Velsa,… koji su takođe sumnjali u autorstvo Šekspirovih dela. Ako nije bio taj bradati čovek iz Stratforda, čija je slika bila na prvom spomeniku autoru drama? Ko je to onda bio? Kandidata je bilo više. na prvom mestu je bio Frensis Bejkon (slika levo), jedna tajanstvena ličnost, poznat kao filozof i državnik. U Bejkonovim delima i u Šekspirovim komadima ima dosta neverovatnih podudarnosti i upadljivo sličnih misli. O tome postoje danas različite verzije i stavovi. ‘Bejkonovci’ su uglavnom nastojali dokazati da je Bejkon bio pisac poznatih dela pod Šekspirovim imenom, tražeći u tim pozorišnim komadima šifre koje bi to potkrepile. Bejkon je, naime, poznat i kao autor jedne šifrovane knjige koja, čini se, na pravi način nije do danas pravilno protumačena?
Ovim pitanjem se posebno pozabavio pre nekoliko decenija Viljem Fridman, čuveni američki kriptolog, koji je ovakve ili slične hipoteze razbio. On je, verovao je, dokazao da Bejkon nije nikako mogao napisati dela koja su, kako se verovalo, Šekspirova. Ako nije Bejkon, ko je onda?
Danas je na tom spisku ‘mogućih pisaca’ više od pedeset imena. Još u 19. veku javilo se i ime grofa Retlanda. Oni koji su prihvatili ovu pretpostavku otkrili su da je on učio u Italiji, da se tamo družio sa Dancima i da su dvojica od njih imali prezimena Rozenkranc i Gildenstern. Takva imena, poznato je, nose ličnosti iz ‘Hamleta’. Zna se, ipak, da je Retland bio mlađi od Šekspira i to znači da je on neke od drama morao napisati kada je ima petnaestak godina. A u to je teško poverovati. Drugo ime koje se najčešće pominje jeste ime Edvarda de Vere (slika desno). On je, međutim, umro 1604. godine, a neke drame su se pojavile posle ovog datuma. Ko je onda njih napisao?
Nije u svemu tome jasno zašto je tajnu autorstva trebalo čuvati toliko dugo, dela pripisivati drugome, a onda sve to ‘režirati’ čak i toliko godina posle smrti i sve do pojave prvih sabranih dela 1623. godine? To je ključna misterija. Pitanje je, može se reći, za sada još uvek otvoreno.
Vrlo malo se zna o ličnom životu Šekspira i praznine u njegovoj biografiji tretiraju se kao posredni dokazi protiv njegove pogodnosti kao autora ‘njegovih dela’. Ovaj nedostatak biografskih informacija ponekad se uzima kao pokazatelj organizovanog pokušaj od strane vladinih zvaničnika da obriše sve tragove Šekspira iz istorijskih zapisa i da se sakrije identitet o istinskom autoru, ili čak suprotno da se saktrije pravi identitet Vilijama Šekspira. Da ovo zadnje navedeno ima vrlo jake osnove, pokazaće ovo što sada sledi!