Pošto je, posle jedne ugljenične analize C-14, ‘posmrtni pokrov Isusa Hrista’ koji se trenutno čuva u Torinu proglašen ‘falsifikatom iz srednjeg veka’, pojavila se teorija profesora istorije umetnosti Nikolasa Alena iz Port Elizabeta u Južnoj Africi, po kojoj je Plaštanica u stvari ‘prva fotografija u istoriji’. Obično se misli da su fotografiju pronašli Francuzi Nipse i Dager, dok ovaj Južnoafrikanac tvrdi da je ona bila poznata još u 13. veku. Sam profesor je, da bi dokazao osnovanost svoje teorije, na tom srednjevekovnom principu napravio nekoliko plagijata sporne Plaštanice.
U vezi sa ovim, postavlja se pitanje da li je zagonetka zaista definitivno rešena? I da li Plaštanica potiče iz vremena između 1260. i 1390. godine? Sumnja u sve to svakako ostaje. Jer, postoje uverljivi argumenti da je Plaštanica autentična.
Postojanje Plaštanice dokazano je još 1357. godine kada je prvi put bila izložena u crkvi u Leriju u Francuskoj. Medaljoni za hodočasnike iz tog vremena odslikavaju Hristov pogrebni pokrov. Međutim, još osam vekova ranije, 544. godine, episkop iz Edese u istočnoj Turskoj otkrio je u jednoj niši iznad gradske kapije zazidanu sliku Hristovog pokrova koji je ‘božanskog porekla’. Ovaj pokrov je još u prvom veku bio predat na čuvanje prvom hrišćanskom kralju Edese, Abgaru.
Uskoro zatim došlo je do revolucije u hrišćanskoj ikonografiji – dok je Hristos u rimskom katakombama još predstavljan kao mladićapolonskog izgleda, sa obrijanom bradom i kovrdžavom kosom, dotle se već 550-560. godine prešlo na slikanje strogog, izduženog lica sa dvostrukom bradom. Čak i neki estetski defekti kao što su ‘ na primer, ‘grbav nos’ ili duboko upale oči kakve nalazimo na Hristovom pokrovu, uočavani su na ranim ikonama u manastiru Sv.Katarine na Sinaju u šestom veku, zatim na vizantijskom novcu počev od Justinijana II iz 692. godine, pa sve do mozaika na Aja Sofiji. Vernost u detaljima ide toliko daleko da je od jednog krvavog traga na pokrovu nastao pramen kose, nešto što če od tada biti uvek prisutno u pravoslavnoj ikonografiji. Sve ovo ukazuje na zajednički uzorak.
A u jednoj propovedi iz 769. godine, tadašnji papa Stefan III rekao je kako je ‘Njegovo čitavo telo na jednom pokrovu.’ Godine 943. Vizantijci su držali Edesu pod opsadom, tražeći od muslimana da im vrate ‘mandilion’ (oslikani pokrov), a pošto su ga dobili preneli su ga u Konstantinopolj.
Godine 1204. jedan krstaš pominje ‘laneni Hristov pokrov koji je bio osmostruko savijen’ i koji se tada nalazio u posedu vizantijskih careva. Te iste godine krstaši su osvojili grad, a od tada je – prema hronikama – ‘mandilion’ nestao.