Čovjek je u stanju razviti ovisnost o mnogo čemu; alkoholu, igricama, kockanju, drogama (tabletama),hrani itd. Isto vrijedi i za tarot. Ako se radi o tumaču tarota tada se događa da osoba nije u stanju izaći na ulicu, a da ne baci pogled na karte. Jednako tako, profesionalna deformacija se sastoji od stalnog pričanja o tarotu. Neki ljudi nisu u stanju voditi razgovor o bilo čemu što nema veze s tarot kartama. Čini se da u njihovom vokabularu nema drugih izraza osim velika i mala arkana, budućnost, proricanje i slično. Ako se, pak, radi o tražitelju tarot usluga, opsjednutost se manifestira na mnogo načina. Primjerice, ako u jednom centru radi 50 tarot majstora osoba će nazvati svakog pojedinog savjetnika. Ako od svih njih ne čuje jedan te isti odgovor, koji je, naravno, najpovoljniji bijesno će izraziti nezadovoljstvo na prvom savjetniku koji naiđe. Kako bi osoba čula ono što želi čuti, spremna je izdvojiti velike svote novca za “čudotvorne” magove, neprovjerene vidovnjake i druge šarlatane. Kao svježi primjer navodim jedan slučaj u Hrvatskoj. Gospođa je platila 8000 kn vidovnjakinji. Brzo se ispostavilo da žena pojma nema o čemu priča. No, kao i obično u ovakvim slučajevima, pojeo vuk magarca. Vidovnjaštvo s tarotom nema veze. Ovo navodim kao slučaj opsjednutosti alternativom. Dakle, umjesto da se tarot shvati i doživi kao pomoćno sredstvo na njega se mnogi ljudi previše oslanjaju. Kao što su stari filozofi odavno zaključili, u ničemu ne treba pretjerivati. Tarot je tu da nam pomogne. Dobro ga je imati na svojoj strani kada nam je u životu teško, kada nam je potrebno vodstvo, kada nemamo nikoga na koga se možemo osloniti. Silovati karte zapravo znači silovati samoga sebe. Ne treba čuditi da u slučaju opsjednutosti tarotom karte pitaču naprosto ne daju odgovore. tarot