Ljudi koji traže da otkriju svoju budućnost, najčešće se zadovoljavaju odgovorima na pitanja o novcu, bolesti, ljubavi i uspjesima na profesionalnom polju. To ih isto zanima za njihove najbliže. Čovjeka rijetko uzbuđuju pitanja opće sudbine, što uostalom i nije predmetom gatanja. Dakle, proroci gube moć pred malim životnim pitanjima, te na njihovo mjesto dolaze vidovnjaci a kada i njihova moće prestaje pred bitnim egzistencijalnim pitanjima, oči u oči ostaju gatalac i čovjek koji želi čuti samo ono što može čuti, ali ne i ono što mu se kaže. Njegova sugestija uskraćuje mu istinske odgovore. Čovjek ima potrebu vjerovati, on je prostodušan, smjeran, okrenut sebi. Teško uspijeva zagledati se u sebe, tada mu proricatelji sudbine ne bi niti trebali. Kažimo ponešto o ljubavi, jer za nju je, a ne za mržnju, čovjek stvoren, riječi su Antigone. I doista u samom dnu čovjekovog obitavanja u ovim prostorima sjeme je ljubavi. „Ljubav i mržnja bile su prije svih vremena i bit će poslije svih“ zapisano je u Vedama. Često brkamo čuvstva i ljubav, jer čuvstvo je strah, gnjev, tuga. Ponajviše nas zanima stanje ljubavi, a potom zdravlje. Gatalac neće izmaći toj zamci, u svemu će prepoznati ljubav, otkrivajući tanku nit koja nas dijeli od mržnje. Ključ je jednostavan, iznikao iz temelja psihologije, za čovjekovo tjelesno zdravlje, duhovnu i psihičku ravnotežu najvažnija je ljubav, roditeljska, prijateljska, rodbinska, spolna. S pomoću tog ključa gatalac ća lako pronaći put do nas, a potom, kada dokine našu obranu i otkrije što zapravo želimo čuti, započinje njegova čudesna igra otkrivanja. Misao o ljubavi, veže se uz misao o smrti. Snažan je strah čovjeka od smrti, s tim strahom svakodnevno živimo. Zato nas zanima u susretu s prorocima, vidovnjacima i gataocima, kako „stojimo“ mi i naši obližnji u odnosu na smrt. Vreba li nas i s koje strane? Smrt je praznina. Za nas ona je bol. Njezino je lice tama, mrak. Umire se ili prijevremeno kada se ispuni životni vijek. Kako živimo, tako i umiremo. Valjalo bi se posvetiti svladavanju od smrti. Tada bi shvatili da je ona samo nastavak života, a da ponovno rađanje zavrijeđujemo upravo prvotnim životom. Neki će se roditi u svjetlosti lica anđeoskog. Međutim, bilo koji podatak o vlastitoj smrti, čovjeka ne čini ni sretnijim ni zadovoljnijim.