U ‘Žitiju’ dalje stoji, da je u Petropavlovskoj tvrđavi proveo oko godinu dana, dok nije, saglasno predskazanju, umro imperator Pavle. Posle njegove smrti Avelja su pustili, ali ne na slobodu, nego pod nadzor u Solovjecki manastir (slika dole), po naređenju imperatora Aleksandra I.
Kasnije je Avelj dobio potpuno slobodu, ali je nije dugo uživao. Napisao je treću knjigu, u kojoj je predskazao da će Moskva pasti 1812. godine, i da će je spaliti Francuzi. Više vlasti su saznale o ovom predskazanju istavile Avelja u solovjecki zatvor uz ovu zapovest: ‘Neka bude tamo dok se ne ostvare njegova proročanstva’. U solovjeckom zatvoru, u groznim uslovima, Avelj je morao da provede 10 godina i 10 meseci.
Moskvu je, na kraju, zauzeo Napoleon i u septembru 1812. godine Aleksandar I se setio Avelja i naredio knezu A.N.Golicinu fa napiše u Solovke naredbu da se Avelj oslobodi. U naredbi je pisalo: ‘Ako je živ i zdrav, neka doputuje nama u Peterburg, mi želimo da ga vidiomo i o nečemu s njim da porazgovaramo’. Pismo je stiglo do Solovke 1.oktobra, ali solovjecki arhimandrit, bojeći se da će Avelj ispričati caru o njegovim (arhimandritovim) pakosnim radnjama, otpisao je da je Avelj bolestan, iako je ovaj bio zdrav. Tek 1813. godine Avelj je mogao da se iz Solovke pojavi pred Golicinom koji ‘mu je bio veoma rad’ i počeo da ga ispituje o ‘sudbama Božijim’. I pričao mu je Avelj ‘sve od početka vekova pa do svršetka’.
Zatim je Avelj opet počeo da obilazi manastire, dok nije, za vladavine Nikolaja Pavloviča (Nikolaj I), opet uhvačen po naređenju vlasti i zatočen u Spaso-jefimijevski manastir u Suzdalju, gde je verovatno i umro, 1841. godine.