Krajem XIX veka, poznati egiptolog Čarls Pjaci Smit zabeležio je da se u odaji osećao neugodan miris koji je navodio posetioce da je što pre napuste. Dan smatra da miris nije bio posledica nečistoća, već da su to bili preostali elementi hemijskih procesa koji su se u njoj nekada odvijali. O njima svedoči i činjenica da su zidovi bili pokriveni solju, kao i horizontalni prolaz u donjem delu Velike galerije, a na nekim mestima sloj soli je bio deblji od jednog santimetra. So je nuzproizvod hemijske reakcije u kojoj nastaje vodonik, i istraživači smatraju da je nastala kada je vrući gas koji je nosio vodonik reagovao s kalcijumom iz krečnjačkih zidova.
Ali, ako je u Gizi postojala toliko snažna elektrana, gde je odlazila dobijena energija? U Hramu sunca u Abu Gorabu, arheolozi su 1898. godine otkrili bazu masivnog obeliska koji je po proceni bio visok oko 50 metara. Abu Gorab je poznat kao ‘Mesto bogova’, gde su faraoni i sveštenici doživljavali uzvišenje svesti zahvaljujući vibracijama koje je odašiljao obelisk. Monoliti sličnog oblika su pronađeni po čitavom svetu, što je zagovornike teorije o postojanju tehnološki napredne civilizacije u drevno doba navelo na pretpostavku da su služili za prenos energije koja je stvarana u ovoj i sličnim elektranama!
‘Verujem da su obelisci nekakva vrsta igala za akupunkturu Zemlje, koji fokusiraju i verovatno zalečuju Zemljine energetske meridijane koji nisu u ravnoteži, a drevne kulture su znale kako to da naprave’, kaže doktor Patrik Flanagan, autor poznate knjige ‘Moć piramida’. Dok Barham, stručni savetnik na Monro Institutu, ukazuje da su kristali tokom prošlosti korišćeni za razne izume i tehnologije i bili ključni za pretvaranje jedne energije u drugu. Ogroman broj obeliska je napravljen od granita, a savni naučnik Nikola Tesla je jula 1899. godine tvrdio da je pronašao način za bežični prenos energije – upravo obuzdavanjem prirodne Zemljine provodljivosti, ili kako ih je Tesla zvao ‘stojećim talasima’.
Divovski odašiljači bi, po Nikoli Tesli, mogli da šalju i primaju neograničenu količinu elektriciteta, koji struji poput nevidljive vode. A jedna od ključnih komponenti u tom sistemu, kao što je poznato, bio je kristal kvarca!