Kad čujem da Pavle hvali Petra, znam da će i Petar hvaliti Pavla. Oni se stoga niazivaju prijateljima, da učine jedan drugome uslugu u praznoj hvali. To nisu pravi prijatelji, niti je to istinsko prijateljstvo. Takvo je prijateljstvo vrbovo, jer kada pogledaš mladu vrbu, izgleda ti temeljna i jaka, a kada je presečeš, nije ti ni za šta. Ko hoće da neguje ovu vrlinu u sebi, on treba da ima na umu ove zapovesti.
– Budi prijatelj ne samo prijatelju nego i svima bližnjima.
– Budi prijatelj prijatelju od svega srca i deli sa njima i dobro i zlo.
– Ne daj tvome prijatelju da te dvaput moli. A kad dođeš do nevolje, a on ima mogućnost da ti pomogne, nemoj se ustručavati, već idi i potraži njegovu pomoć.
– Ako tvoj prijatelj ima kakvu pogrešku, ne prelazi ćutke preko nje niti ga izvinjavaj. Ali, prema trećem moraš je prećutati i oprostiti mu.
– Ne sprijateljuj se brzo, ali s kim se sprijateljiš, budi mu prijatelj u svakoj prilici.
Pravog prijateljstva ne može biti bez neke zajednice, a gde ove ima, tu se javlja prijateljstvo samo po sebi. Tako su prijatelji koji su zajedno pretrpeli brodolom, te ih bura izbaci na neko ostrvo. Ista nada u njima, isti osećaj nevolje, ista zajednička želja za pomoć ih sjedinjuje. I što su želje i nade jače, tim je i prijateljstvo srdačnije i plemenitije.