Krajem 1838. godine električni insekti su naizgled bili zaboravljeni. Dve godine kasnije, jedan hirurg koji se zanimao za prirodnu filozofiju, Viljem Henri Viks, rešio je da nastavi istraživanja. Za svoj ogled upotrebio je stakleno zvono u koje, u načelu, nijedno jajašce nije moglo da se uvuče. Više od godinu dana ništa se nije desilo. Međutim, 25.novembra 1841, pojavilo se ‘pet savršenih insekata’, što su svedoci mogli da potvrde. Da bi izbegao ranije nesporazume, Viks se neposredno obratio Entomološkom društvu, posle čega je, februara 1842, u časopisu Entomolog objavljan članak o njegovim istraživanjima. Neposredno nakon toga, Viks je vest o svom uspehu poslao Tajmsu i time privukao pažnju izvesnog broja naučnika. Dvojica poznatih stručnjaka za elektricitet, Henri Noad i Alfred Smi, preduzeli su da ponove ovaj kontroverzni eksperiment.
Rezultat je bio negativan. Nijedan akarus se nije pojavio. Međutim, Smi je otkrio da je na ovaj način moguće jednu vrstu insekata pretvoriti u drugu – aphis vastator u aphis koji živi u pasulju. To nije bilo pravo stvaranje, ali je ipak ohrabrivalo. Za trenutak se moglo pomisliti da će eletrična biogeneza naći svoje mesto u pravoj nauci. Ubrzo, međutim, stvari su se ponovo promenile.
I francuska Akademija nauka uvučena je u ovu aferu. Pjer Turpen, stručnjak iz ove oblasti objaviće rezultate svog istraživanja 1837. godine. Prema Turpenu, Krosovi arahnidi su nova vrsta akara koje je on nazvao Acarus homdus – strašni akari. Nije li to bio dokaz da je Kros bukvalno stvorio novo biće? Ipak, Turpen nije verovao njegovoj elektrobiogenezi. Moguće je praviti kristale, ali stvaranje ovih neorganskih materija beskonačno je udaljeno od stvaranja makar i najjednostavnijih organizovanih bića. Kros nije shvatio jednostavnu istinu: jedno živo biće, pogotovo ako je složeno, može nastati samo iz jajeta. Turpen je isto tako smatrao da život ne nastaje neposrednim stvaranjem složenih organizama, već ‘sluzavih kuglica’ koje imaju osnovne atribute organskog života (apsorpcija, asimilacija, reprodukcija…).
Kros nije bio prvi koji je mislio da je stvorio životinje. Dok je Meri Šeli pisala svog Frankenštajna, 1817. godine, Francuz Ž.B.Fre je objavio knjigu pod naslovom ‘Ogledi o poreklu organizovanih i neorganizovanih tela’, u kojoj je ispričao kako je stvorio različite vrste rakova, paukova, pijavica i mušica. Njegova su objašnjenja, međutim, bila izuzetno neprecizna što je samo uvećalo Turpenove sumnje: ‘Kada imamo retku sreću i izuzetnu privilegiju da dospemo do tako iznenađujućih otkrića, treba se najpre uveriti da smo budni, a zatim imati snage da ćutimo dok ih ne provere stručnjaci’. Njegov zaključak je bio da su Krosova i Freova istraživanja daleko ispod ozbiljnog naučnog rada.