Konačno, na 35.paraleli i u Bermudskom trouglu 1970. godine dogodio se zadivljujući fenomen: unutrašnja vatra tinjala je u paklenim pukotinama ostrva Lanzarot, a vode Furnasa, kod San Miguela, vrile su i tutnjale proizvodeći blatnjave kratere, a pesak i lava novorođenog ostrva pored Fajala su se polako hladile.
U isto vreme, francuski ronilac Dimitri Rebikof bio je prvi koji je primetio impresivne podvodne mase blizu zapadne obale Biminija, mada je za više od trideset godina na hiljade podvodnih ribolovaca obilazilo Bimini, malo ostrvo u Bahamima, oko 50 kilometara od Majamija, i ronilo u istoj oblasti gde i Rebikof, a da nikada niko od njih nije čak ni primetio ništa slično. Te čudne formacije stena, koje su se, kada ih je Rebikof u saradnji sa jednim američkim profesorom fotografisao, pokazale kao antički zidovi, bili su dugački oko 76 metara i sastavljeni od ogromnih kamenih blokova visokih 4, 87 metara, i nalaze se šest metara ispod površine mora, a uzdižu se manje od 60 santimetara od morskog dna.
Arheolozi su, mada nerado i vrlo oprezno, morali da priznaju da se radi o drevnim tvorevinama ljudskih ruku, i da nemaju objašnjenja o kakvim građevinama se ovde radi, ko ih je podigao, kada i čemu su služile. Jedino su, na osnovu podatka dobijenog avionskim snimanjem da se zidine nalaze šest metara ispod površine mora, zaključili da su ruševine stare od 6-7 hiljada godina, iz jednostavnog razloga što je tada Atlantik bio za toliko ispod sadašnjeg nivoa.
Međutim, s obzirom da je teško zamisliti da su građevine bile podignute na temeljima koje je zapljuskivao okean, i to još u području koje su periodično pogađali uragani, zidine kod Biminija morale su biti bar jop pet do šest mestara iznad morske površine, što se onda vremenski poklapa sa pretpostavkom da je Atlantida nestala u talasima pre 12.000 godina.