Planovi profesora Antinorija da setijski stvara klonirane ljude motivisani su željom da se pomogne neplodnim parovima ili zaradom novca? Možda je u pitanju i bolesna ambicija. Ali šta može sprečiti pojedinca i grupe željne moći i ‘besmrtnosti’, obuzete ohološću ili ludošću za kloniranjem? Ubrzo posle Doli, američka sekta Realijanaca je objavila da osniva kompaniju koja će ljudima ponuditi kloniranje. Ako se ne uvedu propisi u oblasti kloniranja, šta će biti sa takvim pokušajima? Srećom, sadašlje tehnološke mogućnosti ne omogućavaju da ovo postane stvarnost, ali šta će biti u budućnosti? Bolje bi bilo sada uvesti zakone o kloniranju pre nego što nas nauka pretekne i bude prekasno.
Važno je obratiti pažnju na razliku između terapeutskog kloniranja koje je na nivou bazične ćelije i reproduktivnog kloniranja koje podrazumeva kloniranje celog čoveka. Mnogi podržavaju prvo, ali samo mali broj ljudi ima simpatije za drugi postupak. Na nesreću, termih ‘ljudsko kloniranje’ ili ‘kloniranje’ koristi se za oba postupka, što često zbunjuje, pa je veoma važno praviti razliku kada je legalnost u pitanju.
Britanija je već trebala usvojiti najliberalniji zakon o terapeutskom kloniranju. Propis o ljudskoj oplodnji i embriologiji iz 1990. godine kontroliše sve što se radi na ljudskim emvrionima, dozvoljavajući istraživanja neplodnosti, pobačaja, kontracepcije i genetskih bolseti sve oblasti oko in vitro oplodnje koja se takođe kontroliše propisima. Taj zakon koji mnogi smatraju suviše liberalnim biće proširen i dozvoljavaće terapeutsko kloniranje. Koristiće se embrioni za stvaranje ESC putem nukleusnog prenosa (transfera). ESC se zatim može diferencirati u različite ćelije i koristiti u lečenju najrazličitijih zdravstvenih problema. Ipak, reproduktivno kloniranje neće biti dozvoljeno (barem javno i legalno). Ono je u stvari već zabranjeno jer pomenuti propis reguliše sva dozvoljena istraživanja na embrionima. Ali, da bi bile potpuno sigurne, britanske vlasti planiraju da donesu poseban zakon koji zabranjuje reproduktivno kloniranje.
U Americi je situacija drugačija. Nacionalni institut za zaštitu zdravlja je izdao vodič za rad na ljudskim bazičnim embrionskim ćelijama.Istraživači ih mogu koristiti tek posle pažljivog etičkog razmatranja. U Americi ne postoji savezni zakon u vezi sa reproduktivnim kloniranjem, iako se o tome razgovara. Kad je reč o terapeutskom kloniranju, postoje dva moralna argumenta. Jedan podržavaju mnoge religioznegrupe, a on govori o svetosti i dostojanstvu ljudskog života. Za mnoge ljude embrion je svet bez obzira na nivo razvijenosti.
Ova grupa veruje da 13-dnevni embrion, koji se može koristiti kao izvor za bazične ćelije, ima isti položaj i ista prava kao novorođenče. Embrion ne bi trebalo da ima druge funkcije nego da izraste u dete, kažu oni. Drugi, praktičniji argumenti odnose se na koristi i rizike. Da li ikada koristi kloniranja mogu da prevaziđu rizike? Argument ‘klizavog brega’ kaže da ne mogu. Ako počnemo koristiti embrion za terapeutsko kloniranje, otvorićemo put i reproduktivnom kloniranju. Šta može sačuvati ljude da sačuvaju svoje embrione samo za ovu namenu, ili da ovaj reproduktivni deo obave u inostranstvu, daleko od propisa.
Druga strana medalje kaže da se još od 1990. godine koriste embrioni za istraživanja neplodnosti. Zašto se onda ti embrioni ne bi koristili za pomoć ljudima s drugim problemima? Kakva je razlika, medicinski ili moralno, između pomoći neplodnom paru i pomoći jednoj mladoj ženi s motornim neurološkim oboljenjem? Da li dobrobiti istraživanja jedni zaslužuju više od drugih? Svet je skoro jednoglasnoi protiv ideje reproduktivnog kloniranja. Jan Vilmut, čovek koji je stvorio ovcu Doli, naziva to opasnim i neodgovornim, a Svetska zdravstvena organizacija kaže da je to etički neprihvatljivo i suprotno ljudskom integritetu i moralu. Evropska komisija, Savet Evrope i UNESKO izričito su ga zabranili. Ali, teško je poverovati da će negodovanje zaustaviti proces koji je započeo.
I na kraju, jedna stvar o kojoj svi treba da razmisle kada je kloniranje ljudi u pitanju. Ako se na primer klonira jedan čovek, šta je sa ljudskom dušom koja će biti u klonu, da li će i ona biti klonirana i identična sa dušom donatora. Da li će Bog uopšte dozvoliti ovako nešto pošto je svaka duša jedinstvena…