O ovome izveštava u sledećoj slici jedan anđeo koji leti kroz nebeski prostor, objavljujući poruku spasenja, ‘večno jevanđelje’, stanovnicima zemlje: ‘Bojte se Boga i odajte mu slavu, jer dođe čas njegovog suda, i poklonite se tvorcu neba i zemlje i mora i vodenih izvora’ (14,7).
Zatim drugi anđeli najavljuju pad Vavilona, zamaljsku žetvu, strašni sud sa izlivanjem sedam zdela zala – ‘zdela punih gneva Božijeg’. One se izlivaju na zemlju, more, reke, sunce, na ‘presto zveri’, reku Eufrat, i u vazduh’ (14,6;15;16).
Jedan od sedam anđela koji su izlivali zdele, obraća se Jovanu: ‘Dođi da ti pokažem sud nad velikom bludnicom koja sedi nad mnogim vodama. Sa kojom su carevi zamaljski bludničili, a stanovnici zemlje napiše se njenog bludničkog vina. I odvede me u duhu u pustinju. I videh ženu gde sedi na crvenoj zveri koja beše puna bogohulnih imena i imaše sedam glava i deset rogova. A žena beše obučena u porfiru i skerlet i pozlaćena zlatom i dragim kamenom i biserima, držeći u svojoj ruci zlatnu čašu punu gnusoba i nečistote svoga bluda. Na čelu joj beše napisano ime, tajna: veliki Vavilon, majka bludnica i gnusoba zemaljskih. I videh ženu kako se opija krvlju svetih i krvlju Isusovih svedoka’ (17,1-6).